Bilo je opravdano da se bista dr Mihaila Ilića izmesti sa Trga Radomira Putnika, gde joj po mišljenju zaposlenih iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture i nije bilo mesto. Spomen bista je uklonjena pre renoviranja platoa kod bivše palate pravde, ali do danas nije postavljena gde je odlučeno – kod Zdravstvene stanice broj 5 u Erdogliji.
Zbog čega je tako, pokušali su da odgonetnu ljudi iz Pokreta za promene i progres predvođeni pukovnikom Zoranom Mladenovićem. On je, naime, pozivajući se na Zakon o dostupnosti informacije od javnog značaja, od Skupštine grada zatražio odgovore na niz pitanja u vezi ove biste. Zašto do sada nije postavljena na novu lokaciju, ako je već bila prethodno određena, a novac za njeno izmeštanje obezbeđen iz gradske kase? Gde je odložena, da li se odgovorno čuva… Odgovori su stigli, ali njima nije zadovoljan Mladenović.
– Dobijenim informacijama od gradske vlasti potvrđene su sumnje da se odluke selektivno ili uopšte ne realizuju, a planiranim sredstvima se gubi trag. Pri tome, nikome se ne polažu računi, pre svega građanima, kaže Zoran Mladenović i u istom maniru nastavlja da kudi gradsku vlast.
– Tragom odluke koja je daneta 21. februara 2022. godine Pokret za promene i progres je zatražio informaciju o njenoj realizaciji od Skupštine grada, Gradskog veća i Gradske uprave. Presednik Skupštine se nije udostojio da odgovori, a Gradsko veće u odgovoru kaže: „Nismo nadležni, obratite se Gradskoj upravi za razvoj i investicije”, a istina je sasvim drugačija, tvrdi Mladenović.
Gde je 30.000 evra
On se poziva na Zakon o lokalnoj samoupravi i na paragrafe koji kažu da Gradsko veće neposredno izvršava i stara se o izvršenju odluka i drugih akata Skupštine grada i vrši nadzor nad radom gradske uprave.
Mladenović dalje navodi da je Gradsko veće direktno odgovorno za neizvršenje odluka. Gradonačelnik, kao predsednik Gradskog veća, po istim Zakonu je naredbodavac za izvršenje budžeta.
– S obzirom da je u budžetu grada za 2022. godinu bilo planirano 3.732.350 dinara, ili oko 30.000 evra, za realizaciju ove odluke, postavlja se pitanje – gde je novac? On nije prenesen u budžet za narednu godinu, a zvanično ni potrošen, kaže Mladenović.
U saopštenju Pokreta se kaže da je Gradska uprava za razvoj i investicije njima odgovorila da se bista dr Mihaila Ilića nalazi u depou JKP „Šumadija”. Sredstva nisu trošena, lokacija je neuredna, a rok za realizaciju nije dat.
Na pitanje zbog čega misli da se nisu stekli uslovi za premeštanje biste ispred Zdravstve stanice broj 5. u Erdogliji, koju je grad odredio u dogovoru sa Vasilijem Antićem, direktorom Doma zdravlja, Mladenović kaže:
– Dešavanje oko biste doktora Mihaila Ilića otvara niz novih pitanja. Prvo je koji je to najviši organ vlasti u gradu? Da li je to Skupština? Ko ima prava da odluku Skupštine ne realizuje, a ima sredstava i sve je definisano. Ko je taj koji ustvari vlada ovim gradom? Drugo, Gradsko veće koje ne zna svoje ingerencije, da je ono to koje sprovodi odluke Skupštine. Ne može da kaže da to radi tamo neka uprava. Oni ne vide svoju odgovornost po zakonu da su dužni da sporovode odluku i da kontrolišu rad tih uprava. To je nonsens u njihovom neznanju i guranju obaveza od sebe. I, na kraju, zar 30.000 evra nije dovoljno da se jedna bista izmesti, pita Zoran Mladenović, uz konstataciju da tolikim novcem ljudi naprave kuću.
– Zar 30.000 evra nije dovoljno i zar rok nije vezan za rok važenja budžeta? Otuda, nameće se logičko pitanje, zašto Gradska uprava nije realizovala odluku, ko je iznad Skupštine grada i čemu ona služi, pita Mladenović.
Kaže da u budžetu za 2023. godinu nisu prikazane te pare kao nepotrošen novac, jednostavno ga nema više i neko bi zbog toga trebalo da odgovara.
– Iako nije moje da to kažem, mislim da ni lokacija gde bi trebalo da postave bistu nije najsrećnije rešenje. Prostor je vrlo neuređen, i to je jedno malo zeleno ostrvce sa svih strana omeđeno ulicama, ne postoji ni jedan pešački prilaz da se dođe do njega. Ali, taj prostor može da bude vrlo lepo uređen sa 30.000 evra. Po meni to je sasvim dovoljno, kaže Mladenović.
Odluka koja se ne sprovodi
Valja podsetiti da su odbornici Skupštine grada 21. februara 2022. godine usvojili odluku da se premesti bista dr Mihaila Ilića sa Trga Radomira Putnika na lokaciju Zdravstvene stanice broj 5, u Erdogliji, smatrajući da se ne uklapa u rekonstrukciju trga. Sa druge strane, dr Ilić ima spomenik u prirodnoj veličini u parku Univerzitetskog kliničkog centra, gde mu je i pravo mesto. Predlog za izmeštanje biste dao je Miljan Bjeletić kao predsednik Komisije za podizanje spomenika i kao član Gradskog veća za kulturu u prethodnom sazivu.
Inače, niko ne zna ko je postavio ovu spomen bistu na trgu kod nekadašnjeg suda i kojim povodom. Kasnije je centralni deo trga zauzeo spomenik Kragujevčanina Radomira Putnika (delo vajara Nikole Koke Jankovića).
Ovim je u drugi plan pala spomen bista dr Mihaila Ilića, poznatog lekara i socijaliste. Ni na postamentu biste zbog zuba vremena više nije vidljiv nikakav tekst. Čak se dovodilo u pitanje da li je to baš bista dr Mihaila Ilića ili neke druge znamenite ličnosti.
Zavod za zaštitu spomenika kulture svojevremeno se saglasio sa predlogom o premeštanju biste na novu lokaciju.
– Složili smo se sa tim predlogom iz dva razloga. Prvi je što već postoji spomenik dr Mihailu Iliću, jer da je u pitanju samo ta bista i da nema drugog obeležja, svakako da bi naše mišljenje bilo drugačije. Drugi je što zaista nema nikakve logike, istorijske i vizuelne, da ona ostane na tom Trgu posvećenom vojvodi Radomiru Putniku, posle njegove rekonstrukcije, u kome dominira njegovo spomeničko obeležje ”, izjavio je ranije za list „Danas” Nenad Karamijalković, direktor Zavoda za zaštitu spomenika u Kragujevcu.
S druge strane, u arhivi Zavoda ne postoje podaci ko je i kada postavio bistu i ko je njen autor, za razliku od spomenika Iliću u Kliničkom centru, kojeg je 1953. godine izradio poznati vajar Nandor Glig. Kragujevačka bolnica se od 1966. do 2005. godine zvanično zvala Zdravstveni centar „Dr Mihailo Ilić”.
Glavni gradski urbanista arhitekta Ivan Radulović smatra da je ovo obeležje bilo „potpuno u zapećku”, niko ga i nije primećivao na platou kojim dominira spomenik Putnika, te da ni on ne poseduje podatke ko ga je „baš tu postavio”.
Od Radulovića se saznalo da je direktor Doma zdravlja doktor Vasile Antić izašao sa predlogom da se bista izmesti u Erdogliju, pošto je njegova zamisao da sve zdravstevne stanice i ambulante Doma zdravlja na teritoriji Kragujevca dobiju imena po poznatim kragujevačkim lekarima, a za početak da Mihailo Ilić ima svoje obeležje u Erdogliji i da ova stanica ponese ime po njemu.
Da se vratimo inicijativi Zorana Mladenovića. Njegova dosadašnja „prepiska” sa predstavnicima gradske vlasti bila je jalova, ali možda će ipak prodrmati odgovorne da sprovode skupštinske odluke, jer bisti dr Mihaila Ilića svakako nije mesto u depou JKP „Šumadija”, odnosno u „Čistoći”.
O DR MIHAILU ILIĆU
Po njemu Ilićevo dobilo ime
Doktor Mihailo Ilić rođen je u porodici seoskog kmeta 1857. godine u selu Mečkovac, koje je kasnije (1954. godine) u njegovu čast i zbog zasluga preimenovano u Ilićevo. U Kragujevcu je stekao osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Posle pokušaja da studira filozofiju u Beogradu i veterinu u Beču, upisuje i završava medicinske nauke na Vojno medicinskoj akademiji u tadašnjem Petrogradu, gde obavlja i lekarsku praksu 1902. godine, nakon čega se vraća u rodni Kragujevac. U Rusiji se oženio medicinskom sestrom ruskog porekla.
Po pisanju istoričara Boriše Radovanovića, još kao veoma mlad došao je u dodir sa socijalističkim idejama Svetozara Markovića, koji je jedno vreme živeo u Kragujevcu. Aktivno je učestvovao u radničkim demonstracijama „Crveni barjak” i sarađivao kao autor sa levičarskim glasilima.
Bio je angažovan kao lekar u Vojno-tehničkom zavodu, tada najvećem industrijskom kompleksu u Kraljevini Srbiji. U sećanju starih Kragujevčana ostao je zapamćen kao veliki humanista i lekar koji je siromašne i članove njihovih porodica lečio besplatno.
Kao poslanik je u septembru 1903. izabran u Narodnu skupštinu ispred Socijaldemokratske stranke Srbije. Bio je tada jedini poslanik SSDS u Skupštini Kraljevine Srbije i prvi socijaldemokratski poslanik u srpskoj istoriji. Preminuo je 22. oktobra 1905. godine u četrdesetdevetoj godini života od tuberkuloze i sahranjen o trošku radnika kragujevačkog VTZ-a.
Piše: Elizabeta Jovanović