Mesecima je u gradskoj upravi najavljivano da će JSP „Kragujevac” i „Energetika” morati da usaglase međusobne dugove i potraživanja, ali su se te najave odužile i konačno je posao obavljen 27. februara, a stanje se odnosi na obaveze na dan 31. decembra prošle godine.
Do potrebe da se dve strane saglase oko dugova došlo je, kako se pominjalo, zato što je u krugovima rukovodstava dve firme, kao i samog grada, dobro poznato, ali ne i spominjano u javnosti, da JSP ne prenosi sav novac od naplaćenih računa potrošača „Energetici”, već jedan deo zadržava za sebe.
Nezvanično, to je rađeno i ranije, a zakinuta naplata je nadoknađena, ali sada je opet cifra porasla, pa su potrebni razgovori i usaglašavanje. Mogućnost da su ova sredstva korišćena za isplatu plata zaposlenih u JSP niko zvanično ne potvrđuje, ali i ne negira.
Dug preko sto miliona
U zapisniku o usaglašavanju dugova i potraživanja koji smo dobili od Gradske uprave za komunalne poslove, navodi se da je JSP zastupao Andreja Ilić, tadašnji vede direktora, koji je nedugo pre toga došao sa čelnog mesta „Energetike”, jer su transferi direktora između dve firme poslednjih godina jako učestali u oba smera.
„Energetiku” je zastupao direktor Alaksandar Lazović, koji više nije direktor firme, jer je zbog poziva „koji se ne odbija”, odnosno iz uprave grada pozvan da što pre zauzme mesto šefa kabineta gradonačelnika. Inače, on je i jedan od stranačkih prvaka SNS-a u gradu i šef odborničke grupe vladajuće stranke u Skupštini grada.
Dakle, dva visoka funkcionera grada i ovdašnjeg SNS-a i obojica bivših direktora „Energetike” oko nekih stvari su se usaglasili, a oko nekih nisu. Ono što je glavno, „Energetika” potražuje za naplaćena a nepreneta sredstva 108,6 miliona dinara, ili nešto manje od miliona evra, i to je za osnovni dug, dok traži sredstva i za kamatu od 88,6 miliona dinara.
Po knjigama JSP-a sredstva koja duguju za naplaćena, a nepreneta sredstva, su 104, 5 miliona dinara, i to zbog, kako navode, duplo prenetih pretplata od 2,9 miliona dinara. Tako je razlika u vezi ovih potraživanja 4,1 milion dinara, a ona je nastala na osnovu zapisnika iz 2024. godine.
Ovo neslaganje biće predmet usaglašavanja u toku ove godine, navodi se u zapisniku, što jasno govori da sve to može da potraje i da se akterima „pregovora” mnogo ne žuri. A kada se i to raščisti biće unete promene u poslovnim knjigama, navodi se u ovom dokumentu. Kako će dug biti plaćen kada se otklone sve sumnje nije navedeno, što upućuje da će i to možda biti tema nekog od narednih razgovora.
Iz zapisnika se vidi i da „Energetika” kao deo potraživanja računa i kamatu od 88,6 miliona dinara zato što je ostala bez para koje joj pripadaju, dok JSP te kamate ne pominje, pa bi i to moglo da bude deo nastavka razgovora.
U ovoj priči o tome koliko se duguje izostavljen je deo od 14,3 miliona dinara i to su takozvane „neuparene” uplate po izveštaju revizorske kuće „Parker Rasel”, koji je sastavljen u vezi činjenica dobijenih iz JKP „Šumadije”, „Energetike” i JSP o sistemu objedinjene naplate.
Uprava za komunalne poslove u svom odgovoru našoj redakciji navodi da je JSP poslednjeg dana maja ove godine imao 51 zaposlenog i da su od tog broja 42 lica bila u radnom odnosu na neodređeno vreme, četvoro na određeno, dvoje po osnovu ugovora van radnog odnosa (takozvani PP poslovi) i troje na zameni.
Iznos subvencija osnivača, a to je Skupština grada, planiran ovoj firmi za ovu godinu je 70 miliona dinara. Ta sredstva subvencija, koja rastu iz godine u godinu, jesu zapravo iznos koji ovoj firmi nedostaje da isplati plate svojim radnicima. Jedini njen stalni izvor prihoda je provizija koju dobija jer naplaćuje račune za grejanje, odnošenje smeća i određene takse.
Dug „Energetike”
Kada se ove cifre uporede sa iznosima koje „Energetika” duguje svojim državnim dobavljačima i koje njoj duguju potrošači i privreda, one izgledaju manje, ali nikako zanemarljive, jer što bi neko dozvolio da drugi troše njegov novac, a i milion evra je milion. Plus pitanje koliko tu ima elemenata kršenja zakona i krivičnog dela.
Dug građana za grejanje je 1,1 milijardu dinara, a za prošlu godinu zaduženje je iznosilo 1,7 milijardi i naplaćno je i preneto oko 100 miliona dinara manje. Sa druge strane „Energetika” duguje više i godinama je u vrhu lista najvećih dužnika EPS-a za struju, pa je polovinom prošle godine bila na trećem mestu sa 2,3 milijarde dinara, odmah iza Železare Smederevo, poznate čeličane koja je u stečaju.
Ova firma je i pod ogromnim teretom duga za gas oko kojeg se isplela dilema da li je rešen i kako. Prošle godine prvog dana jula grad je posetio Dušan Bajatović, direktor „Srbija gasa” i izjavio da će dug „Energetike” za gas od 1,8 milijardi dinara biti anuliran u septembru iste godine, dakle dva do tri meseca nakon njegove posete. To je bila vest koju su u Kragujevcu najviše voleli da čuju, ali nismo uspeli da proverimo da li je plan sproveden. Jedan toliko važan podatak ostao je van domašaja javnosti, što pre upućuje da se nije ni ostvario. Dok su neki mišljenja da je to samo još jedno od obećanja, drugi smatraju da izjavu ne treba uzimati previše ozbiljno.
Tek, na zahtev preduzeća da gradska vlast, odnosno Gradsko veće odobri nove cene grejanja u jesen prošle godine, jedno od glavnih obrazloženja je da su dugovi firme za struju i gas ogromni i da je gas poskupeo 25 odsto, a sve se to dešavalo posle septembra, kada je već trebalo da budu anulirani dugovi za gas.
Da samom sistemu objedinjene naplate od početka nisu svi prišli sa velikim poverenjem pokazuje i odluka Obrena Ćetkovića, nekadašnjeg direktora JKP „Vodovod” i visokog funkcionera gradskog SPS-a, koji je pre dvadesetak godina, tek što je stupio na dužnost, povukao svoje preduzeće iz sistema objedinjene naplate, odnosno izvan ingerencija JSP u naplati računa za vodu.
Ćetković, za kojeg kažu da je ovo isposlovao jer je bio „politički jak”, tvrdi da je razlog izlaska iz ove priče bio jednostavan. „Zašto bi neko drugi naplaćivao vodu kada smo mi imali stručne i iskusne ljude za to, dok taj kome je trebalo da prepustimo posao nisu znali to dobro da rade“, objašnjava Ćetković. On podseća da je 2010. godine bio i prvi direktor jednog komunalnog preduzeća u Srbiji koje je odlučilo da uvede reprogram za dugove građana, što govori kakva je stručnost kadrova bila u ovom preduzeću.
Sa ovako postavljenom SON naplatom, gde se regulišu računi za samo tri usluge, očigledno je da provizija JSP-a nije dovoljna da se pokriju osnovni troškovi preduzeća i da nešto mora da se menja. Jedna od promena koja bi povećala prihod bila bi povećanje broja usluga koje oni naplaćuju, uključenje i „Vodovoda” koji je jednom izašao i drugih komunalnih računa, plus računa za državne usluge kao što su struja ili gas. Uglavnom, takav predlog uključuje da se u svemu prekopira sistem IFOSTAN-a iz Beograda.
Ono što se događa sa usaglašavanjem dugova između „Energetike” i JSP-a sigurno ne ide u prilog takvom rešenju, jer je očigledno isplivalo na površinu pitanje stručnosti zaposlenih u Stambenom. U raspetljavanje šta se sve događalo treba da se uključe pravosudni organi, jer je jedna firma raspolagala tuđim novcem, a to se smatra krivičnim delom.
Piše: Miloš Pantić
