Dok većina njenih vršnjaka dan provodi između škole i igre, dvanaestogodišnja Lena Karan živi u ritmu treninga, takmičenja i velikih ambicija. Na tatami strunjačama, gde odlučuju brzina, disciplina i hrabrost, ova devojčica već sada pokazuje zrelost iskusnijih takmičara u tekvondu. Njena priča, koja povezuje Nemačku i Srbiju, nije samo priča o osvojenoj zlatnoj medalji, već o upornosti, odricanju i jasnoj viziji – kako se korak po korak stiže do vrha.
Lena već živi ritam koji podseća na profesionalne sportiste. NJen dan ispunjen je školskim obavezama, svakodnevnim treninzima i čestim putovanjima između Nemačke, gde živi, i Srbije, gde trenira u klubu
Tekvondo akademija Kragujevac koji je prepoznao njen potencijal. Poslednji veliki uspeh – zlatna medalja osvojena na turniru u nemačkom Ešvajleru krajem marta – samo je jedan u nizu rezultata koji ukazuju da se pred ovom devojčicom nalazi ozbiljna sportska budućnost.
Put do najsjajnijeg odličja vodio je kroz tri borbe, od kojih je svaka nosila svoju težinu. Od samog početka bilo je jasno da se radi o takmičenju visokog nivoa, sa učesnicima iz različitih klubova i zemalja. Ipak, Lena je pokazala stabilnost i koncentraciju, koje su na kraju presudile u njenu korist.
– Takmičenje je bilo lepo, ali najteža borba mi je bila finalna. Borila sam se protiv devojke koja je iz Turske, ali živi u Nemačkoj. Imala sam tri borbe i trudila sam se da u svakoj dam maksimum, kaže Lena.
Dete kao seniorka
Njena priprema za takmičenja nije prepuštena slučaju. Treninzi obuhvataju rad na tehnici, sparing, ali i analizu protivnika, što je za njen uzrast već ozbiljan pristup sportu. Posebnu ulogu ima i savremena oprema, koja joj pomaže da razume taktičke elemente borbe.
– Na treninzima radimo tehniku, sparing i gledamo kakvi su nam protivnici, da znamo šta da radimo protiv njih. Imamo i elektronsku opremu, pa možemo da pratimo kako treba da se krećemo i reagujemo, objašnjava mala sportiskinja.

Iako živi i trenira u Nemačkoj, značajan deo njenog razvoja vezan je za Kragujevac. Upravo ovde, tokom školskih raspusta, provodi vreme na intenzivnim pripremama, koje su, kako se pokazalo, imale ključni uticaj na njen napredak.
– Kad imam raspust u školi, dolazim u Srbiju i treniram u klubu u Kragujevcu. Tu sam prvi put došla leti, svidelo mi se i od tada uvek treniram kad sam u Kragujevcu, kaže Lena.
Trener Slavko Germanac potvrđuje da je upravo taj period bio presudan za njen dalji razvoj.
– Odmah nakon prvih priprema koje je odradila kod nas, počela je da osvaja medalje po turnirima u Nemačkoj, Holandiji i Belgiji. Videlo se da joj je prijalo okruženje i način rada, pa smo odlučili da je uključimo u naš sistem i registrujemo kao takmičarku u Srbiji, ističe Germanac.
On dodaje da Lena danas funkcioniše kao punopravna članica kluba, iako fizički nije uvek prisutna.
– Ona kod kuće radi treninge po programu koji smo mi napravili, a kada dođe u Srbiju, radi sa nama. U Nemačkoj radi fizičke pripreme, a kada dođe, radi treninge sa nama. To je kombinacija koja daje rezultate, objašnjava trener.
Ono što je posebno izdvaja jeste zrelost koju pokazuje na treninzima.
– Ona je dete koje ima 12 godina, ali ponaša se kao seniorka. Disciplinovana je, poslušna i veoma motivisana. Sa takvim detetom je lako raditi, ali je i velika odgovornost, jer moramo pažljivo da planiramo svaki korak, kaže Germanac.
Lena ne krije da su treninzi zahtevni, posebno kada radi sa starijim i fizički jačim takmičarima.
– Najteže mi je kada radim sparing sa većim devojčicama, ali mi to pomaže, jer mi je posle lakše na takmičenju, priznaje ona.
Njen dan strogo je isplaniran. Od ranog jutra do kasne večeri, vreme je podeljeno između škole i sporta, bez mnogo prostora za odmor ili odustajanje.
– Ustanem u sedam, idem u školu do dva, posle imam vremena da odmorim i uradim obaveze, pa idem na trening koji traje do pola devet. Kad dođem kući, jedem i idem da spavam, opisuje ona svoju svakodnevicu.
Roditelji najveća podrška
Ipak, iza ovako organizovanog dana stoji i jasna svest o ciljevima. Lena već sada razmišlja takmičarski, analizira svoje nastupe i trudi se da iz svake borbe izvuče pouku.
– Pre borbe razmišljam kako se osećam, pričam sa trenerom i pripremamo se. Razmišljam i o protivnici i o tome šta treba da radim. Uvek verujem da mogu da pobedim.
Iako takav ritam podrazumeva odricanja, Lena na to gleda kao na deo puta ka uspehu.
– Dešava se da propustim rođendan ili druženje, ali mi nije žao, jer znam da mi trening može pomoći da pobedim na takmičenju, objašnjava ona.

Mentalna priprema, kako ističe njen trener, podjednako je važna kao i fizička.
– Pred svaki meč razgovaramo, pravimo taktiku i pripremamo se za protivnika. Važno je da zna da nije sama, već da smo tim. Ona sprovodi ono što dogovorimo i tako gradi sigurnost, kaže Germanac.
Lena dodaje da joj upravo ti razgovori pomažu da savlada tremu i ostane smirena.
– Imam malo treme, ali se ne plašim. Samo znam da moram da radim sve što mi trener kaže, ističe ona.
Ljubav prema sportu razvila se još u ranom detinjstvu, a zanimljivo je da je prvobitna ideja bila da se bavi plesom. Ipak, odluka je pala na tekvondo, što se pokazalo kao pravi izbor.
– Htela sam da se bavim nekim sportom, mama je mislila da plešem, ali je tata predložio tekvondo. Kad sam došla na prvi trening, odmah mi se svidelo. Bilo je kao igra za decu, ali sam znala da je to za mene, seća se Lena.
Danas, kao uzor ističe olimpijsku šampionku Milicu Mandić.
– Ona mi je uzor jer je osvojila mnogo medalja i pokazala koliko može da se postigne ako se trudiš, kaže ona.
Pored medalje iz Ešvajlera, Lena već ima iskustva sa brojnih turnira, a neki od narednih ciljeva uključuju takmičenja u Nišu i Nirnbergu, koja su važna za prikupljanje bodova za veća takmičenja.
– Imam turnir u Nišu i jedan u Nirnbergu, gde želim da osvojim medalju. To su turniri koji su važni za dalje takmičenje i kvalifikacije, ističe ona.

Prema rečima njenog trenera, upravo turniri predstavljaju ključni korak ka većim ciljevima.
– Ona je sada u procesu prikupljanja poena za Evropsko kadetsko prvenstvo. Do septembra će nastupiti na nekoliko jakih turnira. To su takozvani G turniri, gde dolaze takmičari iz celog sveta. Ako nastavi ovako da radi, vidimo je u reprezentaciji Srbije, kaže Germanac.
On naglašava i širi značaj ovog sporta za mlade.
– Tekvondo razvija celo telo, ali i disciplinu, poštovanje i radne navike. To su vrednosti koje ostaju i van sporta, dodaje.
Podršku na tom putu pruža joj porodica, koja ima važnu ulogu u svim odlukama i odricanjima koja sport nosi.
– Najveća podrška su mi roditelji, posebno tata, kaže Lena.
Priče poput ove pokazuju da se veliki uspesi ne dešavaju slučajno. Iza njih stoje rad, disciplina, odricanje i sistematičan pristup. Lena je tek na početku svog puta, ali već sada pokazuje zrelost, posvećenost i jasnu viziju. Upravo zato, njeno ime sve češće se pominje kao jedno od onih koje bi u budućnosti moglo da donese velike rezultate srpskom tekvondou.
Piše Maja Đorđević
