Pitanje je da li smo svi mi svesni veličine tragedije koja je zadesila nevine ljude u Novom Sadu. Izgubiti život zbog jednog koruptivnog sistema koji je pokazao svoju najveću bahatost baš na ovom primeru i više je nego užasno. Četrnaest nedužnih građana je „ostalo zauvek“ pod ruševinama nadstrešnice Železničke stanice za čiju rekonstrukciju je država izdvojila 65 miliona evra od kojih 16 miliona samo za zgradu. Brojna su bila upozorenja stručnih ljudi na koje niko nije reagovao.
Nadzorni organ je, kao i uvek, bio „slovo na papiru“, neko ko je samo potpisivao dokumenta, bez uvida u stanje na terenu i bez obzira prema upozorenjima koja su stizala. Razmere „pljačke“ ne mogu se ni naslutiti, a cinizam odgovornih ne prevazilazi ni mrvu ljudskog dostajanstva. Mnogo se toga još može napisati, ali nažalost izgubljeni životi ne mogu se vratiti.
Kakva je povezanost tih događaja sa Kragujevčanima?
Povezanost je ogromna, doduše ne svih nas, već svih onih koji su sastavni deo režima koji svojom korupcijom, bahatošću, medijskom propagandom svakodnevno „ubija“ na stotine građana Srbije. Pravdanje lokalnih rukovodilaca, gradskih skupštinskih odbornika, pretežno svih koji su se domogli neke funkcije ili zaposlenja preko stranke, običnih članova da oni nemaju ništa sa tim, da je to odluka „centrale“, a da su oni samo „zaduženi“ za grad – vrh je cinizma. Ne, tako se možete lagati samo između sebe jer vas je sramota od vas samih, pa nađete još nekoga koga je isto tako sramota i „opravdavate“ jedan drugom vaše postupanje.
Svi vi koji ste deo tog sistema snosite istu krivicu, jer svaki „šraf“ u sistemu je bitan, bez vas, bez tih „običnih“ šrafova sistem ne bi mogao da funkcioniše. Ljudi ne bi ginuli od tog sistema, deca ne bi sada, a ni u budućnosti bila ugrožena da vi niste takvi, isti kao i ti „gore“ korumpirani, pohlepni… Sedite na nekim pozicijama koje vam prirodno ne pripadaju, jer nemate kapaciteta, ni obrazovanog ni ljudskog, ali vam je bitno da nahranite svoju pohlepu, da budete ono što niste, jer tom pozicijom kamuflirate ono što jeste – poluobrazovani ljudi sa kojima je najlakše manipulisati, jer ste spremni zarad beneficija svojih pozicija da ugrozite i život svojoj deci.
Eto, takvi ste vi i toga treba uvek da se setite kada se pogledate u ogledalo ujutru, da ste deo sistema kome su ruke krvave, da su vaše ruke krvave isto kao i njihove i da razmislite zbog čega ste pristali na to, koliko novca ili privilegija ste dobili da bi i vašoj deci život bio ugrožen. Da li biste i dalje tako pričali i bezpogovorno podržavali ovaj sistem da su vaša deca „ostala“ pod ruševinama jedne nadstrešnice? To je pitanje koji svaki moralan čovek mora sebi da postavi, ali pozivati se na moral kod vas je isto kao i moliti se za sneg u Sahari.
Nažalost, niste usamljeni u tome jer imate koalicione partnere. Šta tek o njima reći? O SPS-u i Pokretu „300 Kragujevčana“. Šta o njima reći, a ne zaplakati? Zamislite koliko nisko morate pasti pa postati koalicioni partner vladajućoj stranci. Biti onaj „šraf“ koji im fali da tu njihovu „mašinu“ održava u pogonu. Teško je i zamisliti da postoje takvi ljudi kojima je i ideologija drugačija, koji su prošli izbore na opozicionom delovanju, a onda se „prodali“ na najjeftiniji način i izneverili sve koji su im dali svoj glas.
Kaže jednom veliki Lane Gutović, kada su ga pitali da li se Miki Manojlović prodao SNS-u: „NE, KO BI TO KUPIO?“. E, to je najbolja definicije za ove ljude. Oni i da hoće ne mogu da se prodaju, jer neće niko da ih kupi, oni sami dolaze i besplatno se daju zarad nekih mrvica i beneficija. Čisto da znate, ne možete ni vi sami sebe abolirati i vama su ruke krvave isto kao i drugima, samo je gledati vas još tužnije jer za to dno koje ste vi dotakli nismo mogli ni pretpostaviti da postoji.
Preuzeli ste veliku odgovornost na sebe, jer sve bude i prođe, a kako ćete vi kada i ovo prođe…. Sudbinu, ne samo vaše nego i naše dece uzeli ste u svoje ruke, a nečija deca su tog dana zauvek ostala pod tom nadstrešnicom i nisu se vratila svojoj porodici. Bog je veliki i prašta, ali da li ste sigurni da baš sve može da oprosti?

1 коментар
Voleo bih ako bi junački autor ovog teksta pronašao hrabrosti i potpisao se. Kad je već ima da toliki broj ljudi optuži za strašne stvari, i izvredja ih trebalo bi da je ostalo dovoljno da bar saznamo njegovo cenjeno ime.