Samo su dve stvari neograničene – ljudska glupost i svemir. Za svemir baš i nisam siguran
Albert Anštajn
Poštovani čitaoci, da li ste čuli da je bilo koja normalna zemlja uhapsila svog rektora državnog univerziteta? Naravno da niste, ali nećete za tu civilizacijsku glupost nikad ni čuti.
To se nikad nije desilo ni na najstarijim univerztetima na svetu od njihovog postanka do današih dana. A neki su osnovani davno, vrlo davno, na primer, univerzitet u Bolonji osnovan je daleke 1088. godine i ponosno drži titulu najstarijeg univerziteta na svetu. Dakle, u ovom veku biće obeležen veliki jubilij italijanskog obrazovanja – Hiljadu godina italijanskog univerzita. Kuriozitet ovog čuvenog univerziteta je da se za hiljadu godina njegovog postojanja niko nije setio da u h a p s i nekog od njegovih brojnih i slavnih rektora.
Onako nasumično, navešćemo vam još jedan čuveni univerzitet na kome, takođe, nije ni na kraj pameti nekome padalo da uhapsi svog rektora. Reč je o čuvenom i slavnom engleskom univerzitetu Oksford, osnovanom oko 1100. godine. Na listi njegovih diplomaca je 26 premijera Engleske, 20 nadbiskupa u Ketenberiju, 12 svetaca, 27 dobitnika Nobelovih laureata, 47 dobitnika Nobelovih nagrada i nalazi se na petom mestu najbolje rangiranih i najstarijih univerziteta na svetu. I ovde se niko nije setio da proba da uhapsi nekog od njegovih mnogih rektora.
Ne bismo više želeli da se igramo sa strpljenjem čitalaca i, nadamo se, istomišnjenika i da nabrajamo mnogobrojne slavne univerzitete poput univerziteta u Padovi, Parizu, španskoj Salamanki, koja se nalazi zapadno od Madrida, i drugih na kojima se tokom mnogih vekova postojanja niko nije setio da uhapsi rektora.
Satima smo pokušavali da pronađemo takav univerzitet, ali uzalud… Svi su oni poštovali svoje rektore i ponosili se njima i služili su im kao velika inspiracija u dostizanju velikih duhovnih ciljeva. To je valjda normalno, jer univerzitet nije samo puko sticanje informacija, već proces davanja oblika čoveku, u moralnom, društvenom i intelektualnom smislu.
Ali, vrag je odavno odneo šalu, pa više nismo u stanju da napišemo humoresku koja bi mogla da bar malo izmami smešak na vašem licu. Žao nam je, ali vremena su takva, pa moramo da se zadovoljimo nekom groteskom, ironijom, tužnom polusatirom i sličnim formama koje priliče vremenu u kome živimo, bolje rečeno, životarimo.
U jednoj lepoj i važnoj nauci koja se zove logika postoji pravilo koje kaže da izuzuzetak potvrđuje pravilo. Iako su se decenijama lomila naučna koplja oko validnosti ovog logičnog zaključka, ipak se dokazalo da je on tačan. Gde se dokazalo? Pa, bre, kod nas, a gde će…
Pravilo je: da se ni jedan rektor univerziteta na svetu ne sme omalovažavati, a kamoli, ne daj Bože –hapsiti. I tako više od hiljadu godina. A kod nas samo za četri meseca desio se izuzetak, i to vrlo nečasni, i daleko od zdrave pameti.
Izuzetak je: navedeno civilizacijsko pravilo da se rektori univerziteta moraju uvažavati jer su univerziteti svetionici znanja i napredka jednog društva., narušeno je jednim nečasnim izuzetkom u zemlji Srbiji, kad je grupa pojedinaca na čelu sa jednim nazovi ministrom u nazovi ostavci, koji nema baš nikakve veze sa obrazovanjem, javno iznela ideju da rektora beogradskog univerziteta prof. dr Vladana Đokića pod hitno treba uhapsiti je sramota, a ne samo izuzetak, koji ostaje doveka. A za to ima razloga: uhapsiti ga jer bezgranično voli svoje studente i svim srcem ih podržava. Podržava i sve dekane Univerziteta koji su valjda sledeći kandidati za hapšenje. Podržava svoje kolege profesore koji umesto plata dobijaju trule krompire, a ipak neće da odustanu od svojih ideala. I vrlo velika mana mu je što je izuzetno hrabar i nadasve nepotkupljiv!
U ovoj gorkoj ironiji sudbine vrlo je interesantan jedan nebitni lik:
Blago rečeno, jedan vrlo Čudni Ministar Čudne Ostavke skraćeno ( ČM ČO ), ne naročito obrazovan, iako uz mnogo pokušaja redovnim i neredovnim metodama nikako nije mogao do dobaci do fakultetske diplome. Bila mu je valjda na velikoj nadmorskoj visini. Bolje objašnjenje ovog fenomena daje prof. Miodrag Zec koji kaže: Najsurovija osveta obrzovnima je osveta bivših loših đaka ! Ovaj je odlučio da se osveti tako što je predložio da se odmah uhapsi rektor Đokić. A ako bude vremena i celokupni rektorski kolegijum.
Vrlo Čudni ministar (da ne kažemo težu reč) sav ozaren posle učešća u emisiji na kvazi televiziji na kojoj je pobedonosno saopštio svoju ideju koja nije bila njegova da –rektora beogradskog univerziteta treba pod hitno uhapsiti. Nije znao zašto, pomalo ga je bila sramota od sebe samoga, ali za to nije mario jer on odavno nije ni malo cenio sebe samoga.
Ponosan na sebe i svoju inovativnost izađe na ulicu i pokuša da pozove taksi, ali mu rekoše da su sva taksi vozila otišla da vrate studente. On hitro pozva leteći taksi, ali mu rekoše da ih nema, i svi oni su odleteli po studente. Neko ga je prisluškivao, kao što je i red, i pozva ga: Ne sekirajte se, po vas ćemo poslati leteći metro!
Ozari se i sav srećan i zapeva vrlo zvučno onu lepu narodnu KUPI MI MAJKO TOP!
Piše: Petar Stefanović
