Univerziteti u Jugoslaviji i u Srbiji često su bili centri otpora protiv autoritarnih režima i društvene nepravde, a studentski protesti bili su pokretač važnih političkih promena, kao što su borba protiv diktatura, ratova ili nepravednih zakona.
Istorija razvoja Univerziteta u Kragujevcu koji naredne godine obeležava 50 godina rada, pokazuje da su njegovi studenti još od osnivanja prvih fakulteta bili spremni da se uključe u društvene i političke borbe, bilo da su u pitanju akademska prava, demokratizacija ili borba protiv korupcije.
Osnivanje Odeljenja Mašinskog fakulteta u Kragujevcu 1960. godine unelo je novu dinamiku u javnu scenu grada. U organizaciji studenata ovog fakulteta, a uz podršku profesora i asistenata, pokrenute su tribine na tada aktuelne teme koje u jednopartijskom sistemu nisu bile teme za javni dijalog, kao što je rat u Vijetnamu i na Bliskom istoku, reforme obrazovanja, pitanja nacionalizma i novog Ustava tadašnje Jugoslavije… Na ovim javnim tribinama gostovali su relevantni učesnici, naučnici i profesori, književnici i intelektualci, javne ličnosti od integriteta koji su često bili zagovornici društvenih promena. Značajna aktivnost koju su iznedrili studenti Mašinskog fakulteta, a koja je obeležila društveni život grada toga vremena, je pokretanje „Mladog mašinca”, lista studenata Odeljenja mašinskog fakulteta u Kragujevcu, čiji je prvi broj izašao marta 1967. godine. List je obrađivao goruće društvene teme i odlikovao se nekonvencionalnim dizajnom i grafičkim prilozima, pa je postao centar kreiranja i širenja kritičke misli među mladima i u široj javnosti.
To se pokazalo u studentskim protestima 1968. godine, koji su bili deo šireg talasa pobuna koji su te godine zahvatili mnoge zemlje sveta. Kragujevački studenti, podržani od svojih profesora, od prvih dana protesta pridružili su se beogradskim kolegama. Ovi protesti bili su usmereni protiv socijalnih i ekonomskih nepravdi, birokratizacije vlasti i nedoslednosti u sprovođenju socijalističkih ideala.
Od „šezdesetosmaša” do „otporaša”
Protesti su trajali nekoliko dana i završeni su nakon što je Josip Broz Tito u televizijskom obraćanju izrazio razumevanje za studentske zahteve i obećao određene promene. Iako su neke reforme sprovedene, suštinske promene u sistemu nisu usledile, a vlast je ubrzo suzbila dalje manifestacije kritičkih inicijativa. Međutim, buntovni, hrabri duh ostao je da plamti među studentima.
List „Mladi mašinac” svojom aktuelnošću i uticajem brzo je prevazišao fakultetske okvire, pa je na inicijativu gradske organizacije Saveza studenata list prerastao u zajedničko glasilo studenata Kragujevca „FAKK” (skraćenica za Fakulteti Kragujevca), koji je pokrenut 26. novembra 1969. godine. List „FAKK” je imao značajnu ulogu u promociji kulture, umetnosti, kao i negovanju kritičke svesti među studentima.

Naredne, 1970. godine, list je inicirao aktivnosti koje su prethodile osnivanju Međunarodnog salona antiratne karikature Kragujevac, što ukazuje na njegovu posvećenost društveno angažovanim temama i podršci umetničkom izražavanju. List je redovno izlazio do juna 1975. godine, kada je odlukom da izdavač bude Socijalistička omladina Kragujevca redakcija raspuštena, ali novi list nije pokrenut.
U talasu građanskih promena devedesetih godina, list „FAKK” je, na inicijativu Savez studenata Univerziteta „Svetozar Marković” u Kragujevcu, obnovljen. Prvi broj izašao je u aprilu 1991, izlazio je do 1995. godine i uglavnom se bavio političkim temama i bio nastrojen protiv režima Slobodana Miloševića.
Studentski list „FAKK” (koji je inicirao i osnivanje istoimenih studentskih radija i telelevizije) ostaće upamćen kao važan deo kulturne i akademske istorije Kragujevca, odražavajući duh vremena i potrebe studentske populacije tog doba. Služio je kao platforma za studente da izraze svoje stavove, diskutuju o aktuelnim temama i promovišu kulturne i društvene aktivnosti, omogućavajući mladima da se izraze i aktivno učestvuju u oblikovanju akademske i šire društvene zajednice.
Studenti Univerziteta u Kragujevcu su, zajedno sa studentima drugih univerziteta u Srbiji, učestvovali u svim studentskim protestima burnih devedesetih godina prošlog veka. U novembru 1990. studenti su se suprotstavili odluci o nerealnom povećanju cena smeštaja i ishrane u studentskim domovima, koju je doneo Republički fond za studentski i učenički standard. Tada je pokrenuta inicijativa za veća prava i slobode na univerzitetu, a SKC u Kragujevcu bio je mesto okupljanja i žarište organizacije studentskih aktivnosti. U organizaciji SKC-a organizovan je zajednički novogodišnji program u centru Kragujevca, organizovana je prva Svetosavska akademija i organizovane su tribine iz oblasti veronauke za studente, kao i gostovanja predstavnika raznih političkih ideja.
Protiv svake autoritarne vlasti
Studenti kragujevačkih fakulteta dali su podršku beogradskim studentima u pobuni od 10. do 14. marta 1991. godine, s ciljem da osude brutalne policijske intervencije nad demonstrantima tokom velikih martovskih protesta opozicije.
Sledeću, 1992. godinu, obeležila je pobuna studenata koji su se suprotstavili smeni tadašnjeg rektora Ilije Rosića, koji je izražavao stavove suprotne vladajućoj socijalističkoj partiji. Studenti okupljeni oko „FAKK-a”, preko svojih predstavnika u Savezu studenata Univerziteta, osmislili su strategiju opstrukcije sednice Saveta Univerziteta. U prisustvu članova Saveta, studenata i novinara, u sali u prizemlju Doma samoupravljača, gde se u to vreme nalazio rektorat, Nebojša Svičević, predsednik studenata, uzeo je reč i pročitao pripremljen tekst: „Otvaram sednicu Izvršnog odbora Saveza studenata Univerziteta u Kragujevcu i predlažem sledeći dnevni red: 1. Razvoj konjičkog sporta na Univerzitetu; Zoološki vrt i studenti…”
Članovi Saveta su se, uz zaprepašćenje, povukli iz sale, a studenti su se zatvorili u rektorat i noćili su u zgradi Doma samoupravljača (gde je bio smešten i SPS), kako bi se izborili za autonomiju univerziteta. Iako državni režim nije primenio nikakve mere represije, ovaj studentski bunt je posle nekoliko dana utihnuo, s obzirom da studenti nisu imali podršku niti svojih kolega iz Beograda, niti građana.

Počev od 1992. studenti širom zemlje su se suprotstavljali građanskim ratovima i represiji režima Slobodana Miloševića. Godine 1996/97. došlo je do studentskog protesta protiv izborne krađe, koji su obeleženi protestnim šetnjama i blokadama u svim univerzitetskim centrima u Srbiji, koje su trajale duže od sto dana. Studenti Univerziteta u Kragujevcu organizovali su demonstracije, protestne šetnje i bojkote nastave, zahtevajući priznavanje izbornih rezultata i poštene demokratske procese.
Univerzitet u Kragujevcu takođe je bio deo studentskog pokreta koji je 1998/99. protestovao protiv novog Zakona o univerzitetu, kojim je vlast pokušala da preuzme potpunu kontrolu nad univerzitetima.
I 5. oktobra 2000. godine, pod vođstvom studentskog pokreta „Otpor”, studenti sa svih univerziteta u Srbiji odigrali su ključnu ulogu u rušenju režima Slobodana Miloševića.
Univerzitet u Kragujevcu je ostao jedno od mesta otpora autoritarnoj vlasti i centar kritičkog mišljenja. Iako su bili manji po brojnosti i ntenzitetu, kao i medijski manje vidljivi nego u Beogradu, studenti u Kragujevcu su, tokom perioda od šezdeset pet godina od osnivanja prvih fakulteta u ovom gradu do danas, odigrali važnu ulogu u borbi za studentska prava, poboljšanje kvaliteta obrazovanja i demokratskim promenama u društvu.
Piše: Lela Vujošević (Autorka je sociološkinja iz Kragujevca)
