Pekar Nenad Maksimović je od početka protesta u Kragujevcu povodom stradanja 16 građana u padu nadstrešnice u Novom Sadu sve svoje „resurse” stavio u službu podrške maturantima i studentima u blokadi.
Duplirao je svoje radno vreme na štetu sna, kako bi oni svakoga jutra dobijali toplo pecivo iz njegove pekare. Do srednjih škola i fakulteta fruštuk je razvozio svojim starim „jugom”, koji prozvaše blokadno-borbeno vozilo.
Ko dobro poznaje ovog „gradskog lika” zna da od njega ništa manje nije ni moglo da se očekuje. Od početka je razumeo energiju mladih koji su za promene, jer je i sam „na ulici” još od demonstracija u Beogradu 9. marta 1991, učesnik je svih protesta protiv nasilja, ekoloških i skupova podrške studentima, prosvetarima…
Međutim, Nešin građanski aktivizam nije prošao nezapaženo „na drugoj strani”. Početkom oktobra, rešenjem poreske inspekcije, zatvorena mu je pekara na 15 dana zbog neizdavanja jednog fiskalnog računa. On ne spori da je kažnjen po propisu, ali se pita da li su aršini za sve isti. Novčanu kaznu će platiti sredstvima koja su prikupili studenti i građani organizovani na društvenim mrežama. Za ove novine kaže da ga nikakav pritisak i zastrašivanje neće pokolebati i da borbu nastavlja.
Istrajao uprkos izazovima
– Ključni momenti su bili kada su počeli da napadaju studente. Saznali smo da su se na fakultetima okupili i bila im je potrebna hrana i voda. I onda sam krenuo da svakodnevno pomažem, od januara sve do polovine avgusta, do kraja studentskih blokada. Da bih sve pripremio radio sam duplo više, od ponedeljka do petka, priča Neša.
Za studente i maturante je pravio rolovane šunke sa pavlakom, rolovane viršle, pužiće sa sirom i burek, a uz to su išli i jogurt, čokoladno mleko.
– Ja sam noću pravio peciva i razvozio ujutru svojim „jugom”. Moj „krug” je bio – FIN, PMF, Medicinski, Rektorat, Ekonomski i Pravni fakultet, a onda i srednje škole TUŠ „Toza Dragović” i Druga gimnazija, kada su ušle u blokadu.
Neša priča da se studentima obraćao rečima: „Zdravo, klinci, kako ste? Držite se.” Uvek je bio u žurbi kako bi stigao da na sve adrese razveze doručak, pa nije bilo vremena za duže druženje sa studentima. Iako je mislio da nisu obraćali pažnju na njega, studenti su ga „memorisali” i za trud i požrtvovanost nagrađivali peharima i zahvalnicama. Takvih priznanja, kako kaže, ima da napuni dve radnje. Draga mu je i nalepnica sa crvenom šakom koja je šest meseci stajala na njegovoj radnji, a bila je poklon od maturanata u blokadi obližnje Medicinske škole koji su redovno dolazili po doručak u njegovu pekaru.
Studenti u blokadi nisu u Neši imali samo dobrog pekara koji je brinuo o njihovom doručku, već i saborca .
– Ako nekog neosnovano privedu, mi odmah otrčimo u policiju. Sve vreme smo imali jasnu poruku da niko od njih nije sam, govori Neša.
Pred veliki skup na Sretenje u Kragujevcu Neša je objavio da svi koji dođu u Kragujevac imaju besplatan doručak kod njega u pekari. Zbog toga je u radnji bio 48 sati. Jedan naš akademik je došao u dva noću u njegovu pekaru i doneo značajnu pomoć, kaže Neša. Međutim, zbog prevelikih fizičkih napora u poslu, Nešino veliko srce u jednom momentu nije izdržalo, dobio je temperaturu i otišao u bolnicu.
– U martu sam imao peh sa zdravljem, bio sam u bolnici i jedva sam preživeo. Oporavio me je najpoznatiji blokaderski doktor Vlada Zdravković, sanirao me bukvalno u poslednjem minutu. Mislio sam da studenti za to ne znaju. Ali, studenti su me zvali, napravili pehar i zahvalnicu. Onda sam ukapirao da su oni strašno povezani i neverovatno solidarni od početka, jedni druge brane, kaže Neša.
Za nezaborav je i poruka studenata po izlasku iz bolnice: „Hvala vam na podršci, sada je mi dajemo Vama”.
Katanac na radnji i globa
Nešina požrtvovanost i solidarnost sa studentima nagrađena je upravo u momentu kada je njemu najviše bila potrebna pomoć. „Na noge” su se digli studenti i zborovi, organizovani na društvenim mrežama, kako bi prikupili novac potreban za kaznu koju Neša treba da plati pošto mu je poreska inspekcija 7. oktobra zatvorila radnju zbog neizdavanja fiskalnog računa u iznosu od 270 dinara.
Blokadni pekar nije želeo da se „vadi”, te je svim medijima potvrdio da su sve dosadašnje posete inspekcije njegovoj radnji bile regularne, a da je kazna koju dobija prvi put zaista izrečena propisno. Ipak, boli ga što njihova pravila ne pogađaju sve jednako.
– U ovoj zemlji neko za radove koji vrede četiri miliona evra potroši četiri puta više – 16 miliona, pritom nastrada 16 ljudi i ne vidim da je neko odgovoran. Ja moju kaznu prihvatam, ali trebalo bi da zakon važi jednako za sve, kaže pekar Neša.
Dodaje i da postoje fiktivne firme i ljudi koji voze džipove od 300 hiljada evra, ali da njima inspekcija nikada nije ušla u firmu.
Prema rešenju poreske inspekcije, Nešina radnja je zatvorena do 22. oktobra. Tačan iznos kazne će saznati kada primi rešenje i izađe pred sudiju za prekršaje.
– Ljudi iz zborova koji su to već preživeli kažu da će novčana kazna biti 150 hiljada dinara. To je samo jedan deo iscrpljivanja. Znam da vlasti treba novac kojim bi plaćali neke batinaše da tuku decu. Pored tih 150 hiljada dinara, ja imam i redovne tekuće obaveze za platu prodavačice, i ja živim od tog posla, tu je redovan porez, zakup, struja… A onda kada ponovo počinješ sa poslom, moraš da kupiš sve, sirovine, može da bude rok plaćanja 15 dana ili moraš da platiš odmah… Znači, ta kazna je samo deo troškova, onda možete razumeti kakvo je to finansijsko iscrpljivanje, kaže Neša.
Poručio je da će kaznu da plati novcem koji su sakupili građani u akciji koja je pokrenuta na društvenim mrežama.
– To ću da platim i da krenem dalje, ali je očigledno da se samo jedan deo nas preduzetnika kažnjava. Inspekcijski nadzor se vrši upravo kod onih koji su javno podržali studente, smatra Neša.
Kaže da je na delu novčano kažnjavanje u cilju zastrašivanja, a očigledno je i finansijsko iscrpljivanje.
– Oni nas tuku po džepu, a ništa lakše od toga nema. Na osnovu onoga što se dešava u Ćacilendu, jasno je da su im potrebne pare i da nemaju više odakle da ih uzmu u ovoj razvaljenoj zemlji, nego da nas globe, pa da tim parama plaćaju batinaše, kaže Neša.
Na pitanje da li se uplašio i da li vlast može da ide i na viši nivo „igrice” u cilju pritisaka, pekar Neša poručuje:
-Mogu da idu, naravno. Mogu oni i na ulici negde da me sretnu, ali do sada nisam imao takvih problema, a valjda i neću. Ja se ne plašim, ja ću da teram dalje.
Piše: Gordana Mirović

1 коментар
Ako cemo posteno nisu mu radnju zatvorili zbog podrske studentima nego zbog 270 dinara i ne kucanja fiskalnog racuna…a vec su mu jednom zbog toga zatvorili radnju dok je bila u drugom naselju.