Pokušavaju ljudi ovih dana da shvate, da probaju da razumeju i da opravdaju događaj koji je sve Kragujevčane ostavio u čudu. Probaju, ali im nikako ne ide, nikako.
Da rekapituliramo događaj.
Šone obećao studentima stolice iz Doma omladine za tribinu o značaju Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici (UPKM) i o progonu srpskih obrazovnih institucija na Kosovu. Obećao Šone, javio Boži, Boža javio Đoletu da sve to isprati, Đole dao studentima stolice i kad su studenti vraćali stolice posle tribine dođe policija. Đole izađe objasni šta se desilo i onda policija odvede pet studenata na informativni razgovor, a Đoleta kao svedoka, jer je iste večeri direktor Šone podneo krivičnu prijavu policiji zbog krađe stolica, koje su u vlasništvu Doma omladine. Epilog svega Đole je dobio otkaz.
I onda naravno frka. Građani sa razlogom ljuti jer je „izginuo” ni kriv ni dužan Đole i ljudski je da su organizovali skup podrške Đoletu. Verujemo da ipak postoji zrno pravde u ovoj državi, ona klica koju ovaj autokratski sistem nije uspeo da zatre i da će Đole biti vraćen na posao, jer ne postoji ni jota od zakona koju je prekršio.
Naročito jer se Đoletu Šone pravdao da nije do njega, da mu je naređeno „odozgoˮ, da to nije njegova odluka, u šta niko ne sumnja, kao što se ne sumnja da nije ni Šonetova odluka da podnese prijavu, ali…
E, to „ali” je mnogo zeznuto i suština svega. Pa to „ali” služi kao objašnjenje svima onima koji po društvenim mrežama pravdaju Šoneta za nešto za šta ne može, tj. ne sme biti opravdanja. Jer ako počnemo da opravdavamo neposredne izvršioce nelegalnih naloga „odozgo”, onda moramo da opravdamo sve nepravde koje su se bilo kome od nas ili nama bliskim ljudima desile zbog neke nepravde koja je učinjena zbog naređenja „odozgo”, a takvo naređenje je osnova funkcionisanja autokratskih režima.
O tome najviše treba da razmišljaju oni koji pravdaju Šoneta, ali i o tome da li bi ga opravdavali da se to desilo njihovom ocu, bratu, sinu, kumu, komšiji?
Jednostavno nema opravdanja, svako mora da snosi posledice za ono što je uradio, a otkaz Đoletu je vrh unižavanja Doma omladine poslednjih godina.
U organizacijiI Doma omladine je snimljen spot grupe „Smakˮ za pesmu „Daire” u kome gitaru svira, i to se potencira zumom, „čuveni” kragujevački gitarista gradonačelnik Nikola Dašić Ćaci. Zamislite samo koliko je to poniženje za bilo koga ko je ikada uzeo gitaru u ruke, a kamoli za nebrojane kragujevačke muzičare koji su „napravili” Dom omladine.
Dom omladine je postao mesto uhlebljenja mnogih „presposobnih” SNS kadrova čije su najveće zasluge za muzički razvoj Kragujevca posedovanje članske karte SNS.
Da ne pričamo o prodaji Arsenal festa, jednog od najprestižnijih muzičkih događaja u Srbiji, ekipi iz Beograda.
Ili o katastrofalnim izborima izvođača za Dan grada, gde se Kragujevcu lagano uništava onaj prefiks rok grad koji su decenijama zidale kragujevačke grupe predvođenje „Smakom”.
I ovako bi mogli još dugo, dugo…
Kada se ćuti onda zlo kulminira, pa dođemo i do otkaza čoveku koji je pošteno radio svoj posao.
Ali najbitnije je da se ponovo obratimo onima koji podržavaju Šoneta.
Prošetajte do Šumarica, do V3 ili spomenika čistačima cipela, pa im objasnite da je Šone, kao i oni što su pucali i pobili ih, „samo” uradio ono što mu je neko odozgore naredio i da oni nemaju pravo da se ljute na one što su ih streljali, a ni mi na Šoneta.
