Kako navode u gradskom doboru Narodnog pokreta Srbije u Kragujevcu vlast Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije ne može da odmakne dalje od svojih korena i onoga što istinski jesu, pa poslednjih godina „sve jače izražavaju tendencije ka nasilju i sukobu sa neistomišljenicima“.
– Snežana Paunović, kadar SPS-a i ministarka za državnu upravu i lokalnu samopravu, svojim poslednjim istupima, podsetila nas je na pravu prirodu ove organizacije i na šta bi bili spremni u slučaju da opet budu oni ti koji se pitaju, a svi smo na svojoj koži jednom osetili kako to izgleda. Umesto jasne ograde od želje, poziva i žala ministarke što se prostor Kosova i Metohije nije etnički ispraznio po njenom modelu, čuli smo suptilno ograđivanje uz poruku da se radi o neopreznosti u nastupu. Zapravo, ovde nema nikakve neopreznosti, naprotiv. Ovde se radi o pravom biću sadašnje, ali i nekih prošlih vlasti, gde ne postoji protivnik ili konkurent u bilo čemu, već isključivo neprijatelj kojeg treba eliminisati po svaku cenu. Kao naslednica KPJ i SKJ, Socijalistička partija Srbije niti hoće, niti zna drugačije. Povremeno ogrtanje evropskih zastava i stavova jedino služi da se zamaskira totalitarno shvatanje vršenje vlasti, ističu u NPS.
U toj stranci dodaju da su građani Imali prilike u skupštini Kragjevca da vide kako „srčano brane jednu sliku Đorđa Andrejevića Kuna“, ne zbog umetničke vrednosti samog dela i autora, već zbog poruke koja mora stalno visiti nad našim glavama, a to je da se „može menjati dnevna politika i akteri, ali da njihova kontrola vlasti mora ostati večna“.
– U takvoj atmosferi, naš odgovor mora biti jasno nepristajanje i nepokoravanje ideji koja u svojoj biti ima jednoumlje i gušenje demokratije, a posebno moramo otvoriti oči kada to naslednici komunista i radikala rade u savezništvu, jer su kroz decenije oni razvili različite mehanizme koji im omogućavaju da politički preživljavaju, unoseći sve opasnije ideje u javni prostor. Takođe, neprihvatljivo je da lider kragujevačkih socijalista, Ivica Momcilović deli na društevnim mrežama podršku Snežani Paunović i to čini kao predsednik Skupštine grada stradalnika, u kome su hiljade građana streljane u Šumaricama, jer on ne sagledava iz ugla naroda koji je pretrpeo jedan od najvećih zločina protiv čovečnosti u istoriji Evrope, a trebalo bi, zar ne? Ne može, a da se ne primeti sledeće, ministarka bi etnički „očistila“ Kosovo, ali joj, recimo, nije zasmetala nedavna poseta albanskog predsednika Bujanovcu i Preševu. Gubljenje svakog elementa državnosti Srbije na teritoriji Kosova joj takođe ne smeta i podržava Vučićevu katastrofalnu politiku po ovom pitanju, jer, da ne podržava, izašla bi iz vlasti, a ne bila njen deo. Sve to naravno ne smeta ni Momčiloviću, jer nacionalni interesi Srbije za svakog od njih su jedno, ali lični interesi, privilegije, položaj i putni troškovi za ministarku Paunović su ipak nešto drugo i daleko važnije. Njeno naknadno izvinjenje Vučiću i Macutu, kao iznuđen odgovor na reakciju javnosti, tek treba da nas osvesti sa kakvim ličnostima i ogoljenim oportunistima imamo posla, jer ovo javno izvinjenje šefovima, a ne i narodu i javnosti, očigledno je rezultat bojazni za navedene privilegije i sinekure. Moramo se uzeti u pamet i otvoriti oči, jer ono što misli ministarka Paunović onima sa kojima je odrasla, to misli i svojim političkim oponentima, koje ona isto tako percipira kao suštinske neprijatelje, a mi jesmo neprijatelji, ali dikature, totalitarizma i tiranije svih oblika. poručuju iz Narodnog pokreta Srbije u Kragujevcu.
