Biološko značenje pojma „kukavičje jaje” vezano je za pticu kukavica koja ne gradi sopstveno gnezdo, već polaže svoja jaja u gnezda drugih ptica (domaćina), što je primer parazitizma legla. Jaja kukavice su po boji i šarama često neverovatno slična jajima ptice domaćina. Žrtve su najčešće manje ptice pevačice – zebe, ševe, vrapci, šojke, svrake, slavuji, drozdovi, kosovi i druge ptice pevačice.
Veliki nemački zoolog Alfred Edmund Brem u poznatom delu „Život životinja”, prikazujući sivu kukavicu govori, pored ostalog, i o tome da čim se izlegne, što je ranije od drugih mladunaca iz gnezda, pravih domaćina, mladunče kukavice obično izbacuje ostala jaja ili tek izlegle ptiće iz gnezda kako bi svu hranu koju donose „roditelji” zadržalo za sebe. Navodi i jedan eksperiment, gde je provereno da mlada kukavica nagonski izbacuje iz gnezda decu svojih gostoprimaca. Nekoj mladoj kukavici, tri dana nakon izlaska iz jajeta, stavili su u gnezdo, koje je već bilo prazno, kanarince od osam dana. Mali kukavičji golišavac nije mirovao sve dok nije jednoga od njih, žestoko se okrećući i podmećući glavu, naprtio sebi na leđa. Zatim se brzo i snažno uspravio, krenuo natraške i izbacio mladog kanarinca iz gnezda. Isto je tako postupio i s ostalima.
Preneseno značenje izraza „kukavičje jaje” koristi se kada neko podvali drugome, pa „smesti” tuđe kao svoje. Odnosi se na situacije u kojima se jedna osoba ili grupa oslobađa neprijatne obaveze, brige ili krivice, tako što je lukavo prebacuje na drugoga. U politici to može biti odluka da se nesposobnost prebacuje na one pre dolaska kukavice na vlast, ili odluka da se svi nagomilani problemi ostavljaju nasledniku na toj funkciji da ih rešava.
Kada je običan čovek kukavica, onda je to pogubno po njega i njegove najbliže, jer on i njegovo okruženje trpe posledice od njegove karakterne crte. Međutim, kada se kukavica nađe na nekoj bitnoj funkciji, onda su posledice njegovog kukavičluka pogubne za celo društvo.
Čitajući i biološko i preneseno značenje pojma „kukavičje jaje” postaje jasno zašto Onog, čije ime ne sme da se pomene, nazivaju kukavicom, mada je to jasno i prateći karijeru najveće kukavice koja je postojala u srpskom narodu.
Kukavica ne sme, evo već 14 godina, niti na jedan TV duel ni sa kim, čak ni sa „kontrolisanom opozicijom”, a kamoli sa nekim slobodoumnim suparnikom.
Kukavica se busa u prsa govoreći kako je on zaštitnik Srbije, kako je zaštitnik Kosova i Metohije, a prihvatio je sve najgore sporazume po srpski narod na Kosovu i Metohiji i faktički predao Albancima našu južnu pokrajinu. Priznanje de jure ostavio je kao poslednju kartu u rukama kada bude došao sam kraj da od stranog faktora kupi još malo vremena opstanka na vlasti, tj otkupi još malo sopstvene slobode, jer je svestan šta će se desiti sa njim kada ne bude bio više na vlasti.
Kukavica za svu nesposobnost u vođenju države i dalje optužuje predhodnu vlast, iako je već 14 godina on na vlasti. Kukavica je stavio i vojsku i policiju pod svoje upravljanje jer se plaši kako će oni reagovati, ako ne budu kontrolisani, onog D dana.
Kukavica je obesmislio tužilaštvo i sud, stavio i njih pod svoju kontrolu, jer zna da bi ga nezavisno tužilaštvo i nezavisan sud odavno smestili tamo gde mu je mesto i gde će biti nakon pada sa vlasti.
Kukavica se okružuje batinašima jer nema herca da se bilo kome suprotstavi, jer je „jak” samo onda kada su ispred njega njegove falange.
Kukavica besomučno krade jer misli da će tim novcima kupiti svoju slobodu negde, nakon pada sa vlasti.
Kukavica zloupotrebljava bolesnu decu obećavajući im lečenje da bi kod naroda stvorio lažnu svest da on brine o deci i narodu.
Kukavica krade izbore da bi opstao na vlasti i ne dozvoljava da izgubi i one najnebitnije, kao što su saveti za mesne zajednice, jer se plaši da je to početak njegovog kraja.
Kukavica je obilazio sve gradove i opštine u kojima su bili izbori 29. marta da svojim malim kukavicama da neophodnu snagu čopora da mogu taj svoj kukavičluk da pobede.
Kukavica je jednostavno kukavica, ali i među njima postoje razni nivoi kukavičluka, a naša kukavica je ona primarijus doktor među kukavicama, jer ovaj nivo kukavičluka nije zabeležen u istoriji srpskog naroda – nivo malog uplašenog navijača koji nikada nije smeo ni da vikne glasno, a kamoli da se potuče.
Kod kukavice strah raste, što pokazuje svakodnevnim nastupima na svim medijima, gde je svima jasno da oni služe samo da sam sebe hrabri, jer polako postaje sve svesniji da mu je kraj blizu.
I u samoj reči kukAviCA je sadržan njegov nadimak
