Od 18. marta zvanično ide vreme za izbor dekana Fakulteta medicinskih nauka. Tu odluku doneo je Savet fakulteta kao organ upravljanja ovom ustanovom, a rok za konačan izbor ne postoji. Mada se u odnosu na ranije cikluse već odocnelo, još nešto nije kasno, jer primopredaja dužnosti pada tačno 27. septembra.
Do tog datuma fakultetom će rukovoditi profesor Vladamir Jakovljević sa svojim timom i tako se okončava njegov drugi trogodišnji mandat. Zakon kaže da su dva uzastopna mandata limit, tako da će medicinari dobiti novi „organ poslovođenja”, kako se zvanično definiše ova funkcija.
Zašto je u masi svakojakih biranja i kampanja u zemlji Srbiji bitan izbor dekana jednog od dvanaest fakulteta koji čine kragujevački Univerzitet? Ima li tu neke posebnosti, neizvesnosti, strepnje? Reklo bi se – od svega u nekoj meri ima, bar kada se ovaj proces posmatra sa pristojne distance.
Prvo, Fakultet medicinskih nauka doživeo je poslednjih godina, koje se podudaraju sa mandatom aktuelnog rukovodstva, veliki uzlet, uspon koji je potvrđen u međunarodnim razmerama (o tome docnije) i važno je da se takav trend nastavi, a to će svakako zavisiti od kapaciteta novog rukovodstva sa novim dekanom na čelu.
Sa druge strane, uveliko traje neformalno „kandidovanje” nekih profesora za prvog čoveka fakulteta, u opticaj su ubačena njihova imena i na delu je lobiranje, kako se u savremenom žargonu naziva ovaj vid protežiranja pojedinaca. Sada je, naravno, neizvesno hoće li to imati efekta u konačnom ishodu, a veoma je bitno odgonetnuti i enigmu s kakvim rezultatima će se završiti mešanje političkih prstiju u izbor, jer je dobro poznato koliko vladajuća stranka na svim rukovodećim mestima hoće da ima svoje ljude.
Predlaganje kandidata
Pre zalaženja u ove lavirinte, ukratko o proceduri izbora dekana. U suštini ona je veoma prosta, ali se u njenoj jednostavnosi kriju i razne moguće zamke. Kandidovanje vrši Nastavno-naučno veće kao najviše stručno telo fakulteta, koga čine isključivo redovni profesori, njih je sada šezdesetak, a u međuvremenu će još dvoje-troje da dobije taj status. To je definisano i Zakonom o visokom obrazovanju, ali drugih pravila – nema. Dakle, nema javnog konkursa, jer dekan može da bude samo neko iz nastavnog kadra, praktično svaki redovni profesor ima mogućnost da uđe u krug kandidata, a kandidata može da predloži svaki član Nastavno-naučnog veća.
Da predlaganje ne bi dobilo dominantnu dozu šablona „ja tebi ti meni” ili prevagu lobiranja koje je uspeo da organizuje neki pretendent na dekansko mesto, aktuelni dekan Vladimir Jakovljević inicirao je da se u ovaj proces uključe katedre kao organizacione forme fakulteta. U razgovoru za „Kragujevačke” profesor Jakovljević kaže da je takva procedura na beogradskom Medicinskom fakultetu propisana kao obaveza, ovde se to radi neformalno i katedre će kandidate (koji ne moraju da budu iz njihovog sastava) predlagati do 10. maja.
E, onda dolazi sednica Nastavno-naučnog veća, saopštavaju se imena profesora koji su nominovani ili u prethodnom procesu ili na samoj sednici i potom sledi glasanje dok jedan od kandidata ne dobije podršku više od polovine članova Veća. Praksa je da se predlaže jedan kandidat za dekana i taj predlog se upućuje na konačno izjašnjavanje Saveta fakulteta.
Dakle, Savet je u poziciji da odlučuje po modelu „evo ti jedan, pa biraj”, ili „uzmi ili ostavi”. Reklo bi se da to nije baš „demokratski”, ali jeste mudro, jer forsira predlog kolektiva i struke, mada on može da bude i odbačen (što se na ovom fakultetu dosad nije događalo). Da sve bude jasnije – Savet ima 21 člana, od kojih su desetoro iz reda nastavnika, šestoro imenuje Vlada Srbije, troje su studenti i još dvoje iz nenastavnog osoblja fakulteta, što će reći da bi on mogao da ima i politički „kapacitet”, odnosno dominaciju stranačkih faca (naravno iz vladajuće stranke), čime bi partijski glasovi mogli da prevagnu. To ne znači da je aktuelni Savet baš takav, ali – za svaki slučaj – bolje je da on „overi” jednog predloženog kandidata, nego da dođe do preglasavanja i nadglasavanja ako ih je više, jer zna se na šta to može da izađe u jednoj tipično partijskoj državi.
Za akademsku čestitost
– Pristojno je da se ovaj proces završi do kraja letnjeg semestra. Čime bi se novom dekanu dalo dovoljno vremena da do 27. septembra osmisli dalji razvojni put ovog fakulteta i da oformi svoj tim koji će u punom kapacitetu ući u novu školsku godinu, kaže dekan Vladimir Jakovljević.
I dok se očekuje sednica Nastavno-naučnog veća na kojoj će se utvrditi kandidat za novog dekana, u akademskoj pa i široj javnosti već se naveliko priča o profesorima koji pretenduju na ovu funkciju i da se oko njih formira nešto nalik na grupe za pritisak ili stvaranje lobija za njihovo protežiranje. Konkretno, reč je o psihijatru Vladimiru Janjiću, fiziologu Gvozdenu Rosiću i kardiologu Goranu Davidoviću.
Dekan Jakovljević kaže da zna „da ima zainteresovanih”, a onda daje „diplomatski” odgovor.
– Svi oni mogu da budu dekani, ispunjavaju osnovni uslov jer su redovni profesori, a i sada su u mom timu kao prodekani. Uostalom, svi redovni profesori mogu da budu kandidovani.
U tekućem mandatu profesor Janjić je prodekan za univerzitetske studijske programe, profesor Rosić za integrisane studije stomatologije, a Davidović za specijalističke i uže specijalističke studije.
Ne treba spekulisati da li će „proći” neki od ovih pretendenata, niti koje su njihove metode „borbe”, jer bi to već zašlo u abrovisanje. Umesto toga, valja podsetiti na nekoliko stavova iz zapaženog obraćanja dekana Vladimira Jakovljevića Nastavno-naučnom veću kada je u martu otvorena ova izborna procedura. On se založio za „maksimalnu akademsku čestitost i održavanje akademske atmosfere”, jer to je, kaže, „potencirao sve vreme svog boravka da dužnosti dekana”. Zatim je konkretizovao neke lične stavove.
– Dao bih neka svoja razmišljanja u cilju da podstaknem i vas na razmišnjanje, kako o tome ko bi mogao da bude dekan, tako i o tome da li biste vi lično mogli da obavljate ovu dužnost. Moje mišljenje je da neko ko dođe na ovo mesto mora da ima viziju koja treba da usmerava fakultet da ide ovim ili boljim i jačim ritmom dalje. Ovom fakultetu nije dopušteno da bude Nojeva barka, može da bude samo mlazni borbeni avion. U suprotnom, u velikoj je opasnosti, budite sigurni, jer se u ovoj zemlji sve može oprostiti, osim uspeha.
Jakovljević je potom dao, kako je rekao, „kratak omaž svog iskustva”.
– Mnogo smo uradili, bez lažne skromnosti, najviše zahvaljujući činjenici da sam sve svoje organizacione sposobnosti, naučne i socijalne veze, kako u zemlji tako i u inostvanstvu, stavio u službu Fakulteta medicinskih nauka, a time i sebe samog. To je bio moj dug fakultetu, koji je meni dao sve u profesionalnom smislu. Red je bio da i ja njemu dam sve što mogu i znam. To je jedina prava, iskrena ljubav.
Aktuleni dekan na kraju je i „naslikao” svog naslednika.
– On mora da zaboravi na nastavu, nauku, pacijente, kliničke studije, kongrese na egzotičnim destinacijama… Jedini način je da se ovaj posao, od koga svi mi koji radimo na ovom fakultetu zavisimo, shvati kao celodnevni posao, a ne kao počasna i uzgredna delatnost. Nemamo tu privilegiju da budemo prestonički fakultet, tako da moramo više da se borimo. A dekan mora najviše da se bori, jer je on prvi među jednakima.
Fakultet prepoznat u svetu
Reči dekana Jakovljevića imaju svoju specifičnu težinu jer je on nesporni autoritet i to ne samo na matičnom fakultetu, već i u međunarodnim razmerama. Između ostalog, on je od 2022. godine predsednik Evropske sekcije Internacionalnih kardiovaskularnih nauka, gostujući je profesor Univerziteta u Luivilu (SAD) i Sečenovu (Rusija), nedavno je u Indiji dobio prestižno priznanje za dostignuća na polju kardiovaskularnih nauka itd. Na kraju, ustvari na početku, profesor Jakovljević je sa skoro 200 naučno-istraživačkih radova objavljenih u referentnim svetskim časopisima jedan od najproduktivnijih istraživača na fakultetu – prema podacima na njegovom sajtu.
Da ova priča ne bi zaličila na preteranu glorifikaciju još važećeg dekana Jakovljevića, mora se staviti u širi kontekst: nema uspešnog rukovodioca bez dobrog celokupnog tima, a njega na Fakultetu medicinskih nauka čini preko 250 pojedinaca. Za to što je fakultet pet godina zaredom (2018-2023) visoko pozicioniran na prestižnoj Šangajskoj listi (između 200. i 300. mesta među više hiljada škola istog tipa u svetu) za oblast kliničke medicine zaslužni su brojni istraživači – imunolozi, farmakolozi, genetičari, fiziolozi… Neki od njih odlično se kotiraju i na Stendford listi najcitiranijih autora.
Zahvaljujući rastu rejtinga na međunarodnoj naučnoj sceni kragujevački fakultet je uspostavio dobru saradnju sa više srodnih ustanova u svetu, što doprinosi korisnoj razmeni znanja, iskustava i ljudi i tako postoje sve prepoznatljiviji u svetu medicinskih nauka.
Kao efekat takvog pozicioniranja došla je i zainteresovanost mladih iz niza evropskih, azijskih, afričkih, pa i južnoameričkih zemalja da studiraju na našem fakultetu. Pošto je dobio akreditacije za nastavu na engleskom jeziku, prošle jeseni upisalo se skoro 300 stranih studenata.
Šansa da se napravi još dobrih iskoraka dolazi sa otvaranjem novih objekata Centara izvrsnosti, što bi trebalo da se dogodi ove godine, a najveća očekivanja su od Centra za molekulsku medicinu i istraživanje matičnih ćelija sa bankom matičnih ćelija. Istina, ovaj projekat debelo kasni, ali to pada na dušu državi kao investitoru zbog više traljavih poteza još od 2009. do pre dve-tri godine.
Samoorganizovanje od 2005. godine
Da bi se dobila realna slika uspona Fakulteta medicinskih nauka treba reći da ništa nije išlo ni brzo, ni lako, jer iza svega stoji dug „minuli rad”. Začetnik pravog naučnog rada bio je pokojni profesor Milosav Miša Kostić (1953-1997) još osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, a novo samoorganizovanje koje je dalo super rezultate krenulo je 2005, kada je funkciju dekana preuzeo profesor Nebojša Arsenijević. Kasniji konflikti i „klinčevi” sa njim nikako ne mogu da umanje ni viziju ni delo ovog čoveka.
Tri su bitna poteza koje je Arsenijević od početka mandata počeo da forsira. Prvi je otvaranje doktorskih studija 2005. godine i to je ondašnji Medicinski fakultet uradio prvi u Srbiji, Beograd je krenuo četiri godine kasnije. Time je počela da se gradi sopstvena nastavno-naučna baza i prvi doktori nauka danas su vodeći istraživači i lekari. Doktorske studije privukle su i kandidate sa strane, naročito sa Vojnomedicinske akademije, jer u to vreme ova ustanova još nije imala svoj fakultet.
Druga misija od izuzetnog značaja dekana Arsenijevića bila je stvaranje povoljnih uslova za školovanje nadarenih i vrednih studenata na postdiplomskim i doktorskim studijama. NJegov rezon bio je da pare od njihovih upisnina ne treba trošiti budzašto, već da se dobar deo vrati za pospešivanje napredovanja mladog kadra. Tada su nastali takozvani junior projekti koji su funkcionisali tako što su studenti predlagali teme za istraživačke radove, one su išle na recenzije kod odgovarajućih profesora i kad budu odobreni – fakultet studentima omogućava korišćenje sve potrebne opreme, nabavlja im sredstva za laboratorijski rad, dakle stvara im sve uslove da uz dobar mentorski i rad u grupama dođu do doktorata. I ovaj model doprineo je uspešnom stvaranju sopstvenog kadra, fakultet je za „stvaranje” jednog doktora nauka ulagao i po dvadeset-trideset hiljada evra, i zato su junior projekti kao delotvorni zadržani za danas.
Treći potez dekana Arsenijevića bio je otvaranje studijskog programa farmacije.
Kasniji nesporazumi, proizvodnja afera, saplitanja, sudski procesi i slične prljavštine kojima je bio izložen ovaj profesor sa zavidnom naučnom reputacijom – nisu za ovu priču. Od prošle jeseni Nebojša Arsenijević je penzioner, a „ispraćen” je tako što mu je saopšteno da „oslobodi kancelariju” koja mu je pripadala.
A možda će trinaesti dekan Fakulteta medicinskih nauka biti baš neki od Arsenijevićevih učenika. Čuće se.
Dok se enigma ne reši, moguće je nešto između redova pročitati u pominjanom obraćanju sadašnjeg dekana Vladimira Jakovljevića Nastavno-naučnom veću. Kada je „opisao” kakav treba da bude njegov naslednik, rekao je: „Takvog kandidata ću i ja podržati – ako mi dopustite.” Da li to Jakovljević ima „nekog svog asa u rukavu”, čije će ime saopštiti onda kad treba? Čuće se.
AKREDITACIJE STEČENE U POSLEDNJIH ŠEST GODINA
„Vize” kao potvrde napredovanja
U različitim domenima akreditacije u periodu od 2018. do 2024. dobilo je tridesetak studijskih programa i hronološki po godinama to je ovako išlo:
2024. godina
U toku su završne aktivnosti akreditacije sledećih studijskih programa:
Osnovne strukovne studije – strukovna medicinska sestra na srpskom i engleskom jeziku
Osnovne strukovne studije – strukovni fizioterapeut
Osnovne strukovne studije – strukovni farmaceut
Osnovne strukovne studije – strukovni medicinski radiolog
Osnovne strukovne studije – strukovni medicinsko-laboratorijski tehnolog
Osnovne strukovne studije – strukovni instrumentar
Osnovne strukovne studije – strukovni anestetičar
Integrisane akademske studije farmacije na srpskom i engleskom jeziku (reakreditacija)
Osnovne akademske studije (OAS) Nutricionizam i prerada hrane (Fakultet medicinskih nauka i Agronomski fakultet iz Čačka
2023. godina
Doktorske akademske studije (DAS) „Medicinske nauke“ na srpskom i engleskom jeziku
Doktorske akademske studije (DAS) „Farmaceutske nauke“ na srpskom i engleskom jeziku
Integrisane akademske studije medicine na srpskom i engleskom jeziku
2022. godina
Osnovne strukovne studije – strukovna medicinska sestra vaspitač (Fakultet medicinskih nauka i Fakultet pedagoških nauka iz Jagodine
Centar izuzetnih vrednosti za izučavanje redoks ravnoteže u kardiovaskularnim i metaboličkim poremećajima
Akreditovani su sledeći kratki programi studija:
Intenzivno lečenje
Vantelesni krvotok i mehanički asistirana cirkulacija
2021. godina
Doktorske akademske studije – Bioinženjering na srpskom i engleskom jeziku (Fakultet medicinskih nauka i Fakultet inženjerskih nauka
Integrisane akademske studije farmacije na engleskom jeziku (dopuna uverenja za akreditaciju IAS Farmacije za dodatnih 45 studenata na engleskom jeziku)
Fakultet medicinskih nauka Univerziteta u Kragujevcu je akreditovan za obavljanje naučnoistraživačke delatnosti (reakreditacija)
2020. godina
Master akademske studije – Regenerativna medicina
Master akademske studije – Ishrana i suplementacija
Doktorske akademske studije Menadžment zdravstvenog sistema u okviru polja medicinskih nauka i oblasti interdisciplinarnih studija (Fakultet medicinskih nauka i Ekonomski fakultet
2019. godina
Centar izuzetnih vrednosti – Centar za molekulsku medicinu i istraživanje matičnih ćelija (reakreditacija)
2018. godina
Integrisane akademske studije stomatologije
Integrisane akademske studije medicine
Integrisane akademske studije studije farmacije
Osnovne strukovne studije – strukovna medicinska sestra
Osnovne strukovne studije – strukovni fizioterapeut
IZ ISTORIJATA FAKULTETA
Za 38 godina 12 dekana
Studije medicine u Kragujevcu počele su 9. decembra 1977. godine, kada je otvoreno odeljenje beogradskog Medicinskog fakulteta. Prvu godinu tada je upisalo 70 studenata. Fakultet stiče samostalnost 29. maja 1986. i od tada je imao dvanaest dekana:
Rajko Živković (1986-1988)
Ivan Anđelković (1988-1990)
Vujadin Mujović (1990-1993)
Srećko Đorđević (1993-1998)
Milan Knežević (1998-2000)
Mileta Poskurica (2000-2001)
Mirko Rosić (2001)
Slobodan Janković (2001-2002)
Miroljub Jovanović (2002-2005)
Nebojša Arsenijević (2005-2012)
Predrag Čanović (2012-2018)
Vladimir Jakovljević (2018-2024)