One tamo subote, beše to baš na Malu Gospojinu, glavna ulica u Kragujevcu pripadala je samo pešacima i biciklistima. Od spomenika štafeti, ili od „saobraćajcaˮ, do Velikog parka nigde automobila, samo neki programčići. Ne, nije bio vašar, bilo je obeležavanje Evropske nedelje mobilnosti, ovde kod nas pod sloganom „Krećimo se slobodnoˮ, što će reći da ljudi slobodno mogu da pešače ulicom svoga grada – celom njenom širinom.
Nažalost, ta sloboda potrajala je samo od deset sati pre podne do sedam uveče, a šta ćemo sa ona 364 dana i petnaest sati u godini, kada je grad saobraćajno zagušen, da se ne zna kome je gore – vozačima ili pešacima. To važi za celu prvu gradsku zonu, odnosno širi centar.
Transferzala čeka od 1949.
Kragujevac je u poslednje dve-tri decenije demografski stagnirao, dakle nije se uvećavao broj stanovnika, ali se iz godine u godinu povećava broj vozila, i putničkih i teretnih. S druge strane, grad se u centralnom delu zgušnjavao tako što se kroz takozvanu urbanu obnovu u toj zoni povećavao broj žitelja, pa samim tim i broj automobila i saobraćajni promet.
Da bude jasnije, svedoci smo procesa koji traje i tokom kojeg grad ide u visinu; umesto „kućica sa bašticamaˮ grade se (nažalost, to se radi veoma haotično, ali to sada nije tema), a ulična mreža ostaje ista.
Urbanisti imaju planove kako da se „gradski krvotokˮ popravi, pišu i „crtajuˮ koje saobraćajnice u gradu treba napraviti ili proširiti, ali od tih papira – ni makac. Konačno je, posle dugog natezanja i razvlačenja počela da se radi Severna obilaznica, ona će svakako doprineti da se smanji tranzit kroz grad, ali biće gotova tek krajem 2027. godine. Tako je po planovima, samo da ne bude kao sa beogradskom obilaznicom koja je pravljena decenijama, a i kada bude završena ova kragujevačka, samo će delimično rasteretiti saobraćaj u samom gradu.
Prošle godine Skupština grada je (sa velikim kašnjenjem) usvojila Generalni urbanistički plan (GUP) „Kragujevac 2030ˮ. U njemu su taksativno pobrojani prioriteti u dogradnji ulične mreže, a to su:
– Završetak Petrovačke magistrale;
– Druga traka Ulice Miodraga Vlajića Šuke;
– Druga traka Ulice kneza Mihaila od Male vage do Ulice Vuka Karadžića (kod Narodnog muzeja);
– Izgradnja druge trake od Male vage do Petrovačke magistrale;
– Izgradnja druge trake u ulicama Đure Pucara Starog i Dragana Panića od Save Kovačevića do Milentija Popovića (do mosta i nadvožnjaka preko Sušičkog potoka);
– Izgradnja Pozorišne ulice od Andre Marinkovića do kneza Mihaila (pored Narodnog muzeja).
Ne umanjujući značaj ni jedne od ovih ulica, stručnjaci se slažu da bi najdelotvornija za rasterećenje gradskog saobraćaja bila nova transferzala od Male vage do Petrovačke magistrale (koja je samo delimično izgrađena), odnosno izgradnja druge trake u ulicama kneza Miloša, Milovana Gušića i Ulici Slobode. To je stara ideja i arhitekta dr Veroljub Trifunović, dugogodišnji direktor Direkcije za urbanizam i izgradnju, podseća da je ona bila još u GUP-u iz 1949. godine, koji je radila čuvena arhitektica iz Beograda Jovanka Jevtanović. Tada je postojala samo Gušićeva ulica i deo današnje kneza Miloša od Pozorišta prema Palilulama, ali vizija gospođe Jevtanović bila je da se grad razvija i po širini, a ne samo uz obale Lepenice, pa je predvidela poprečnu ulicu od Male vage prema naselju Bubanj.
Dakle, ova važna gradska transferzala čeka na izgradnju već 75 godina. Za to vreme od druge kolovozne trake urađeno je tek jedno „parčeˮ u Kneza Miloša, između Karađorđeve i Glavne ulice, ali ono se od početka koristi kao parking prostor.
Saobraćajni inženjer Milun Milićević iz JP „Urbanizamˮ, koji je učestvovao i u izradi najnovijeg GUP-a, smatra da bi ova transferzala znatno unapredila saobraćaj i da je urbanistički i građevinski sasvim izvodljiva.
– Nove višespratnice koje su građene, i još se grade, u Milovana Gušića pomerene su od postojeće ulice kako bi mogla da se uradi još jedna kolovozna traka, međutim na delu između Karađorđeve i Zmaj Jovine ima još poprilično mahom starijih privatnih kuća koje bi trebalo ukloniti, kaže Milićević.
Nije poznato da li gradska vlast uopšte razmišlja o otkupu ovih placeva, koje neće biti ni malo jeftin, ali ako se ne nađe način da se napravi ova transferzala – saobraćajni kolaps u Kragujevcu biće sve veći. Inače, prostor od Zmaj Jovine, pored vojne bolnice, Novog Bubnja, Centara izvrsnosti i nadalje relativno je „čistˮ za gradnju četiri kolovozne trake.
Na početku ove zamišljene saobraćajnice je Trg Mala vaga, gde je davno-davno trebalo da se napravi kružni tok, jer je ova raskrsnica veoma zagušena. Takođe, trebalo je da se to finansira državnim parama, dolazili su i neki ministri da se slikaju na budućem gradilištu, jer se nalazilo na državnom, magistralnom putu (nekada Ulica JNA, sada Kneza Mihaila), ali, nažalost, taj status je ukinut, sada je gradski put – pa bi kružni tok mogao da se finansira samo lokalnim parama.
Inženjer Milićević kaže da su za ovu raskrsnicu uređeni projekat i plan detaljne regulacije, dakle urbanisti su odradili svoje, nisu još rešeni neki imovinski odnosi, ali to je na gradu, mada se iz gradskih struktura odavno ništa ne čuje o izgradnji kružnog toka Mala vaga.
Bez kružnog toka kod Medicinske škole
Od ovog saobraćajnog čvorišta u novom GUP-u „Kragujevac 2030ˮ predviđeno je i proširenje Ulice kneza Mihaila od Male vage do malog parka kod „Tržniceˮ, kako bi se dobilo četiri kolovozne trake na celom pravcu od Lepeničkog bulevara do Stanova i dalje prema Kraljevu i Čačku. Međutim, na tom delu ove veoma prometne saobraćajnice moralo bi dosta starih kuća da se poruši, znači opet bi koštalo.
U planu stoji i nova saobraćajnica, Pozorišna ulica, koja bi išla od Andre Marinkovića do Vuka Karadžića kod malog parka, gde bi ulazila u Kneza Mihaila. Ovaj projekat izazvao je dosta polemika, naročito u stručnoj javnosti, jer bi ulica prolazila tik uz Narodni muzej i Amidžin konak, čime bi, kako tvrde istoričari i neki urbanisti, bila ugrožena ambijentalnost Miloševog venca. Takođe, ona bi prolazila preko placa Doma vojske, koji je još u vlasništvu Vojske Srbije, a bilo bi komplikovano i njeno uključenje u Knez Mihailovu, s obzirom na njenu veliku prometnost.
U jutarnjim i popodnevnim špicevima najzagušenija je raskrsnica kod Medicinske škole, sve do Kopitareve ulice, odnosno do skretanja ka glavnom ulazu u Klinički centar. Bilo je planirano da se i ovde gradi kružni tok, međutim od toga se odustalo, a jedan od razloga je, laički rečeno, tesan prostor, jer je raskrsnica omeđena zgradama Studentskog doma, Medicinske škole i tržnog centra, pa kružni tok ne bi mogao da bude dovoljno veliki da bi protok vozila bio brži.
– Angažovali smo stručnjake sa Tehničkog fakulteta u Novom Sadu koji imaju poseban softver za analize saobraćaja i oni su zaključili da kružni tok na ovom mestu ne bi ubrzao promet. Izvesno rešenje može da bude u drugačijem upravljanju semaforima. Takođe, na raskrsnici kod Medicinske škole veoma je dinamičan pešački saobraćaj, posebno mlade populacije, tu su tri srednje škole, Studentski dom, Osnovna škola „Jovan Popovićˮ, pa je bolje da ostanu semafori, između ostalog i zbog veće bezbednosti pešaka, objašnjava inženjer Milun Milićević.
Planeri u novom GUP-u predlažu i proširenje Ulice potporučnika Govedarice, to je stotinak metara između semafora kod Medicinske škole i Kopitareve ulice, gde nastaju česta zagušenja, ali i ovo rešenje bi podrazumevalo uklanjanje niza privatnih kuća.
Ranijim planovima je predviđena, a u novom ponovljena, izgradnja dve kolovozne trake u ulicama Dragana Panića i Đure Pucara Starog, od mosta preko Sušičkog potoka kod „Žitoproduktaˮ do Ulice Save Kovačevića, s tim što bi jedna traka išla sa leve, a druga sa desne strane potoka. Ova saobraćajnica je polovično urađena jer je ona levo završena, a desna je još samo „na papiruˮ.
Kada bi se ove ulice kompletirale mogao bi da se rastereti saobraćaj od mosta preko Sušičkog potoka prema Medicinskoj školi i dalje prema centru grada, jer bi žitelji svih naselja preko potoka (Sušica, Aerodrom, Vinogradi, Denino brdo…) znatno brže stizali do Ulice Save Kovačevića (kod škole „Toza Dragovićˮ) i obrnuto.
Svojevremeno su dve ulice zamišljene kao mini obilaznice, dok se ne uradi ona prava. To su Miodraga Vlajića Šuke i Petrovačka magistrala. Šukina je urađena, ali planeri predlažu da se napravi još jedna kolovozna traka od kružnog toka na putu za Batočinu do Beogradske ulice (bliža odrednica do kafane „Kod Milutinaˮ.
Kada je reč o Petrovačkoj magistrali, koja je trebalo da spaja put za Batočinu od kružnog toka kod Đurđevdanskog krsta do starog puta za Beograd kod mosta preko Uglješnice, ona je delimično urađena.
Četiri kolovozne trake prešle su Ulicu Save Kovačevića ispod „Data centraˮ i tu se stalo. Ulica dalje ide – „u livaduˮ. Za završetak ove važne saobraćajnice navodno su bile obezbeđene pare još 2010. godine iz ondašnjeg Nacionalnog investicionog plana koji je vodio Mlađan Dinkić, ali od toga nije bilo ništa. Kako saznajemo, da bi se nastavila i dovršila ova deonica, prvo mora da se uradi eksproprijacija zemljišta, a kada će (i da li će) biti puta – to danas baš niko ne zna.
Ovde se ništa ne radi
Saobraćajni inženjer Slavoljub Bratuljević, koji je godinama u Direkciji za urbanizam i izgradnju bio glavni projektant „krvotokaˮ grada, pezioner je još od 2004, ali pomno prati sve što je u domenu njihove struke. I zaključuje:
– U Kragujevcu se odavno ništa ne radi na poboljšanju saobraćaja i čini mi se da niko od odgovornih ne shvata ozbiljno u kakvim smo problemima. Kad je tako, nema ni konkretnih rešenja, bez obzira šta predlažu moje kolege.
Treba podsetiti da je većina saobraćajnica koje danas čine kičmu ulične mreže u gradu napravljena sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, kada je inženjer Bratuljević aktivno i plodno radio, kada je Direkcija za urbanizam i izgradnju bila ugledna i moćna firma i kada su gradski oci na dobar način shvatili značaj saobraćaja i – tako i radili.
Tada su u sadašnjim profilima urađene ulice grada Sirena i Zmaj Jovina, Lepenički bulevar, Knez Mihailova (bivša JNA), Bulevar kraljice Marije, Milentija Popovića, Avalska i Internacionalnih brigada, nadvožnjak preko pruge i Ulica Filipa Kljajića… Kasnije su izgrađeni prilazni putevi gradu iz svih pravaca.
– Neke od tih važnih ulica rađene su tako što je deo novca za njih obezbeđivan samodoprinosima građana. To su bila značajna sredstva, a taj način finansiranja gradske infrastrukture odavno je napušten, kaže Bratuljević.
On tvrdi da je stanje veoma loše u svim segmentima saobraćaja. Ulice su zagušene vozilima, nedostaju mesta za parkiranje, pešaci su ugroženi, a biciklisti i nemaju svoj prostor. Bratuljević na jednom primeru navodi kako nastaje saobraćajni haos u gradu.
– Ulica Svetozara Markovića je jednosmerna, ali je deo njene širine od pet metara zauzet parkinzima. Vozač koji traži slobodno mesto ulagani, a ako ga i nađe, onda počne da manevriše dok se ne uglavi na parking. Za to vreme iza njega se formira kolona vozila. To je tako jer grad ima samo jednu javnu garažu, i to ne na dobroj lokaciji, nedostaju parking mesta, ulice ostaju u istim profilima, a uz njih se gradi sve više višespratnica, što dodatno uvećava i probleme u saobraćaju.
To je, ukratko, slika sadašnjeg stanja uz predloge stručnjaka šta bi moglo i treblo da se uradi kako bi se Kragujevac bar malo saobraćajno – razgušio. Međutim, iz gradskih struktura odavno se javno ne čuje ni jedan glas koji bi potvrdio da se bar razmišlja o povećanju kapaciteta ulične mreže u gradu. Jasno je da u sadašnjem obimu i načinu trošenja gradskog budžeta nema mesta za krupnije investicije, koji je opterećen i vraćanjem ranijih zaduženja, ali neki pomaci moraju da se naprave.
Pokušaćemo da u nekom od sledećih brojeva dobijemo odgovore od gradskih funkcionera da li nameravaju nešto da učine u ovom veoma važnom infrastrukturnom sektoru, da li u dogledno vreme ima mogućnosti da grad uzme neke dugoročnije kredite ili na drugi način obezbedi finansije za realizaciju onoga što su stručnjaci napisali u planovima. Jer, u gradu je kao kod čoveka – zna se šta nastaje kad krvotok zariba.
Za kraj – jedan kragujevački nonsens: posle smrti velikog Ljube Tadića 2005. godine, koji je prve glumačke korake napravio u kragujevačkom pozorištu, Skupština grada odlučila je da jednoj ulici da njegovo ime. Ulica je „krštena”, njen naziv zvanično postoji, ali ulica do dana današnjeg – nije napravljena.
Tačnije, urađen je samo njen početak, od Ulice Nikole Pašića, iza Ureda levo, između novih višespratnica, i tu se stalo, a treba da izađe u Ulicu Zorana Đinđića – između Pašićeve i Svetozara Markovića. Međutim, na tom putu do prošle godine stajala je privatna kuća s čijim vlasnikom grad nije mogao da se dogovori o otkupu. To je konačno završeno, iz gradske uprave najavljeno je da će, koliko do ovog proleća, Ljuba Tadić stvarno dobiti svoju ulicu, ali dođe i jesen, a umesto asfalta na budućoj trasi i dalje stoji šut. Jedino čekamo da pokojni glumac iz groba hamletovski zavapi: Biti ili ne biti – pitanje je sad.
Piše: Miroslav Jovanović
2 коментара
Sto bi se reklo smuti pa prospi.
Kragujevac Grad bez saobracajne perspektive, a i bez volje organa na vlasti da to pitanje bar pocne da resava…
Doduse idu novi izbori…
Saobraćajni inženjeri nisu bitni za ovo pitanje ! Oni projektuju rakrsnice, a teme je obnova grada ! Ovoi je pitanje za arhitekte urbaniste, jer je uvećan broj automobila došao sa urbanizacijom, a sa njom i problemi ! Niste pitali za stav neke važne gradske urbaniste ! Pa su zato su i odgovori tanki ! Potrebna je Studija obnove za gradski centar, gde je saobraćaj samo jedan deo te teme ! Odluku da se proširi Gušićeva, nije predložio saobraćajac, nego arhitektica vizionar Jovanka Jeftanović, to je potvrdio i dr Veroljub Trifunović !