Kad muž ženi otvara vrata automobila, ili je u pitanju nov auto ili nova žena
Princ Filip
Ako bismo hteli da proglasimo ono što je obeležilo ovaj naš ludi vek i dalo mu neki svoj pečat to i ne bi bilo toliko teško koliko izgleda na prvi pogled. Na prvi, na drugi i svaki sledeći pogled to je svakako – Njegovo veličanstvo automobil. Iako nam je na prvom mestu vrednosti porodica, automobil je ipak zvanično, ali najpre prećutno, proglašen za člana porodice, i to onog najrazmaženijeg koji stalno traži pare, kuka na glas kad mu nešto fali, i traži da mu kupimo sopstveni parking, a na putovanjima uvek ima glavnu reč.
Svakog petka kad poskupljuje najskuplji benzin u regionu, ljutito mrmlja nešto sam sebi u auspuh. Teše nas da benzin nije skup dok ga ima, teško će biti kad nestane i naši razmaženi mezimci budu prinuđeni da pređu na domaći pelet. Zamislite susret dva dobra i izvanredno stojeća građanina koji voze velike crne limuzinčine sa zamračenim staklima i totalno crnom ličnom biografijom u sledećem emotivnom dijalogu:
– Brate, koliko tona peleta ova tvoja auto-aždaja troši na sto kilometara, reče tužno prvi kontroverzni biznismen. Drugi i još bolje stojeći i još mnogo kontroverzniji biznismen vedro mu i utešiteljski reče:
– Brate, pravo da ti kažem, mene zabole autobiografija za poskupljenje derivata, ja planiram da jeftino kupim jednu hidrocentralu, pa da se kao pošten čovek vozim na struju sa ovim modernim elektro automobilima.
Čekam samo da još opadne nivo Dunava, da hidroelektranu kupim za džabaka, znaš već kako to kod nas ide… Imam ortaka iz škole, odakle su nas izbacili kao najgore, što nas je moralno zbližilo za ceo život… On će da mi prebaci stari strujomer iz šupe, pa ću da se vozim po jeftinijoj tarifi.
Više nisu imali ni volje ni raspoloženja da nastave dijalog i punim gasom odjuriše da gledaju najnoviju ELITU. Kultura ne sme da trpi. Čak i kad je ekstremno kontraverzna. Očekuje se neka nova tuča novih učesnika i visokotiražni seks pred očima čedne i naivne nacije.
Kada je u pitanju Njegovo razmaženo veličanstvo automobil, najveći nam je krivac jedan Amerikanac pod imenom Henri Ford, koji je najpre konstruisao prvi automobil 1903. godine, iste godine kada je osnovan i prvi Fudbalski klub „Šumadija”, što sa ovom pričom nema nikakve veze, ali odlika je modernog pisanja.
A možda ima veze: dok jedni jure za loptom, drugi ih kupuju i preprodaju i na tome zarađuju ogromne novce i voze najskuplje automobile. Već 1908. godine isti čovek je konstruisao čuveni auto Model T koji je bio jeftin i dostupan srednjoj klasi građana. Ceo svet navali da kupuje automobile, iako vozačka dozvola još ne beše izmišljena.
I tako auto uđe u naše živote i naše porodice. Danas je postao STATUSNI SIMBOL. Mnogi ga kupuju da bi bili u trendu i pokazali okolini svoj uspeh u životu. Eto, na primer, moja žena, poznatija kao dugogodišnja supruga, stalno mi gunđa kad vidi komšinice u skupim džipovima kojima ide na pijac. Ona me tada u besu emotivno časti jeftinim frazama u stilu: Udala sam se za nesposobnjakovića koji u životu nije uspeo ništa da ukrade, pa zato na pijac idemo peške i teglimo korpe sa paradajzom.
Moj muški ponos je bio strašno povređen, pa se dokopah nekog kreditića i kupih truli polovni automobilčić, da se dodvorim ženi. Crveni kao simbol ljubavi. Ali, vraga, problem je bio prokleti parking. Za mesec dana devet puta me je odneo kamion „Parking servisa”, a svaki put sam morao da platim dvanest hiljada kaznu.
Pet puta sam platio kaznu što sam prao svoju auto-krntiju na ulici, i to u vreme istorijske suše. Jeftinije bi mi bilo da sam kupio celo Gružansko jezero kako bi automobil bio čist i fabrički crven.
Problem sa parkiranjem žena i ja smo uspešno rešili jednom odlukom – i parkiranje i pranje. Parkirali smo ga u kupatilu, u našoj zarđaloj kadi, pošto nam je kupatilo malo, kao što možete videti na prikazanoj slici. Ideja je bila produkt dubokog razmišljanja moje mudre supruge.
Sad redovno perem svoj crveni polovni auto i nemam problem sa parkiranjem. Ovi iz „Parking servisa” sad mogu da nam pljunu pod prozor na prvom spratu naše stare oronule zgrade. Crveni polovni auto je sad bukvalno i stvarno postao član naše porodice, jer kupamo se zajedno zbog uštede vode u ovim istorijski bezvodnim danima paklenih vrućina.
Žena za volanom, ja na mestu suvozača, a tašta u gepeku – SVI U JEDNOJ KADI!
Kad se tašta kupa obavezno uključujemo sva četiri žmigavca zbog opšte saobraćajne i porodične bezbednosti.
Piše: Petar Stefanović
