Na Svetski dan voda 22. marta osnovano je novo kragujevačko Udruženje građana „Može bolje” koje će se baviti zaštitom životne sredine, jačanjem lokalne samouprave i ravnomernim lokalnim razvojem. Osnivači Vladan Perović, Goran Mihailović i Vladan Radović smatraju da svojim iskustvom iz ranijeg društvenog i radnog angažmana mogu da pomognu da se stanje u gradu poboljša.
Započeće od ekoloških problema grada jer smatraju da je ova oblast zapostavljena, a najvažnija, i da ima više problema koji traže hitno preduzimanje mera. Vladan Perović, predsednik Skupštine Udruženja kaže da je vodosnabdevanje Kragujevca najvažnija tema sa kojom će se od početka uhvatiti u koštac. Razlog je što na sva tri izvorišta pijaće vode za grad ima velikih problema sa zagađivačima, a mere koje se preduzimaju nisu dovoljne da bi se dobili pravi rezultati.
Čija je zemlja
Perović ističe da Akumulacija „Gruža” sa 900 hektara površine, sa najvećom širinom jezera od 2.800 metara u severnom delu i 300 metara širine kod brane, predstavlja veoma veliku akumulaciju prosečne dubine šest metara i da se od mera za zaštitu vode koja se prerađuje za piće vremenom trajno odustalo.
– Postoje tri zone zaštite, a prva je sama reka Gruža, koja prolazi kroz tri opštine – Gornji Milanovac, Čačak i Knić i u njenom slivu živi 35.000 stanovnika. Tu treba da bude prva zona sanitarne zaštite, ali nikada nisu zaživele ove mere. Seljaci primenjuju pesticide u njivama, ima raznih proizvodnih firmi, a i kanalizacija iz sela se izliva u reku. Na primer, u Kusovcu su napravili zajedničku seosku kanalizaciju, koja se kod većih padavina izliva u Gružu, navodi Perović.
U kragujevačkom „Vodovodu”, kaže on, još ranije su govorili da Čačak i Gornji Milanovac nisu zainteresovani da se primeni zaštita Gruže, a da Knić ima druge planove da na samom jezeru razvija turizam, i tako je prolazilo vreme.
Perović podseća da je druga zona zaštite jezera ujedno i najveća, a to je površina od 500 metara oko vode u srednjem delu, pre ulaska u stenoviti deo ka brani. Tih pola kilometra zemlje oko jezera jesu zona senitarne zaštite, gde je predviđena zabrana upotrebe đubriva na njivama i bilo kakva gradnja, a svedoci smo da se to ne poštuje i da je nekontrolisana divlja gradnja raznih objekata poslednjih godina i decenija uhvatila zamah. U toj zoni koja okružuje jezero tri su vlasnika zemljišta. Jedan deo pojasa je eksproprisan i predat „Vodovodu”, drugi je takođe izuzet i ostao u vlasništvu države i treći, najveći deo nije oduzet i ostao je u vlasništvu meštana, ali uz obavezu poštovanja mera sanitarne zaštite.
Udruženje „Može bolje” zalaže se da se „Vodovod” uknjiži na onom zemljištu u pojasu oko jezera koji je njegov, ukoliko to do sada nije uradilo. Tada može da proveri da li na samom tom potezu ima nelegalne gradnje, jer ako je neko dva puta prodao zemlju, jednom državi prilikom eksproprijacije i drugi put licu koje je tu sagradilo objekat, onda je to krivično delo.
U Udruženju ne znaju da li ima ovakvih slučajeva, ali se zalažu da se sve ovo proveri. Tamo gde su seljaci ostali vlasnici i gde su nikle kuće, ljudi iz „Vodovoda” treba da propišu mere oko odvođenja otpadnih voda i zaštite jezera, ako te kuće nećemo da rušimo, smatra Perović. On napominje da su vlasnici zidanih kuća u ovom pojasu rešili pitanje otpadnih voda gradnjom septičkih jama, ali da je najgore stanje sa vlasnicima montažnih kućica ili prikolica koji zagađuju te površine, a, nažalost, i ribolovci.
Mulj u „Grošnici”
U Udruženju smatraju da je na Gruži načinjena šteta nečinjenjem nadležnih i da je kasno da se bilo šta popravi, jer u fazi prerade vode moraju da se upotrebe veće količine hemije kako bi se ona prilagodila za upotrebu. Vladan Perović kaže da je njihov stav da se ova voda proglasi za tehničku, smanji njena cena i da građani kupuju vodu u trgovinama.
Ujedno, zalažu se da počne da se traži alternativa „Gruži” za snabdevanje pijaćom vodom, gde bi, po njima, trebalo da se težište stavi na podzemne vode, jer je takva praksa sve šire primenjena. Dok se Kragujevac pijaćom vodom 65 odsto snabdeva sa „Gruže”, sa druge po redu akumulacije „Grošnica” zadovoljava 20 odsto potreba.
Reč je o najstarijoj akumulaciji, izgrađenoj 1938. godine, koja je u to vreme bila prvo veštačko jezero izgrađeno za snabdevanje vodom za piće u Srbiji. Gradili su je francuski stručnjaci uz primenu najsavremenije opreme u to vreme za preradu vode, a imala je desetak mini brana na Trešnjevačkoj reci kako bi se zaustavio mulj da ne dođe u samo jezero.
Po rečima Vladana Perovića, mini brane nisu održavane i nisu obavljale svoju funkciju, pa je količina mulja na dnu jezera sve više rasla.
– Brana je napravljena da izdrži pritisak vode, ali ne i nagomilanog mulja koji vrši pritisak na nju. Rešenje je da se odmah uđe u vađenje mulja iz brane. Neka odu na Palić da se raspitaju kako su oni očistili svoje jezero. Neka, na kraju, spoje čišćenje tog mulja i njime prekriju deponiju u Jovanovcu, koja ionako mora da se radi. To je svakako potrebnije gradu od izgradnje stadiona. Neka Republika obezbedi sredstva za to, jer se radi o veoma kvalitetnoj vodi, zalaže se Perović.
Ni na trećem i najmanjem izvorištu pijaće vode, sistemu „Morava” sa kojeg dobijamo 10 odsto vode, a ostatak ide u Batočinu, nije bezbedno stanje. Po ovom Udruženju, izvorište na Velikoj Moravi sa kojeg se crpi voda ugroženo je jer se na 100 metara uzvodno nalazi separacija peska, najveća, kako kažu, u Srbiji, što svakako nije dobro za ovaj izvor. Da je 100 metara nizvodno ne bi bilo nikakvih problema.
Vladan Perović se pita kako su „Srbija vode” mogle privatnom vlasniku separacije da daju takvu dozvolu i da li može zbog profita jedne firme da s truje 50.000 ljudi. On se zalaže da i kragujevački „Vodovod” reaguje povodom ovog pitanja i najavljuje da će proveriti da li je neke reakcije bilo.
U blizini samog reni bunara nabacano je mnogo otpada, pa i automobilskih guma, što bi neko morao da kontroliše i kažnjava, zalažu se u Udruženju. Kao meru za podizanje društvene svesti o važnosti zaštite životne sredine ovo Udruženje priprema potpisivanje peticije za uvođenje ekologije kao predmeta u školama, o čemu će naknadno upoznati javnost.
