Kragujevcu, kao jednom od četiri najveća centra Srbije, obilaznice su neophodne za privredni razvoj, veću bezbednost u saobraćaju, rasterećenje gradskih magistrala i smanjenje zagađenja, pre svega onog koje potiče od teškog teretnog saobraćaja na gradskim ulicama. Zato njihove trase i redosled izgradnje treba ocenjivati prema dugoročnoj koristi za grad. Kragujevcu su potrebne i severna i južna obilaznica, ali priprema južne ne sme da se odlaže. Svako novo čekanje znači dodatno zaostajanje u razvoju grada.
Veza Kragujevca sa auto-putem preko Batočine i Lapova, ali i pitanja obilaznica, pokrenuta su još davne 1980. Mudru politiku prostornog infrastrukturnog razvoja Kragujevca postavio je moj kolega dr Veroljub Trifunović. Poštovanje i ugled koji je imao u političkim krugovima u periodu od više decenija bili su poslednja brana struke pred naletom političkog planiranja mlađe generacije političara, koji su prostorom upravljali posmatrajući ga isključivo kroz obezbeđenje infrastrukture novih, ali ne i postojećih privrednih zona, i unapređenje funckionisanja naselja koja su integrisana u njihovom okruženju.
U poslednjoj deceniji primetno je odsustvo stručnog tima koji bi pred republičkim institucijama zastupao infrastrukturne prioritete Kragujevca. Umesto stručnjaka, grad su predstavljali političari, čije su odluke često više odražavale političke i interese pojedinih privrednika nego dugoročne potrebe grada i građana.
Severna obilaznica jeste značajna investicija, ali gotovo šest godina za planiranje, projektovanje i izgradnju prvih pet kilometara nije rezultat za pohvalu. Posebno je sporno što građanima nikada nije jasno obrazloženo zašto je prednost data Severnoj u odnosu na Južnu obilaznicu.
Strateški infrastrukturni prioriteti Kragujevca moraju se ubuduće utvrđivati na osnovu stručnih analiza i javnog interesa, a ne dogovora između političara i njima bliskih privrednika o prioritetima i realizaciji ovako važnih tema. Izbor Severne obilaznice za početak realizacije bio je izvesno lakši, jer na severnoj strani nije bilo većih imovinskih prepreka, osim potrebe da se obezbedi novac za otkup parcela. Ipak, funkcionalnost ali i grupisanost radnih zona u delu Južne obilaznice, morala je da ima prednost nad ekonomičnošću severne.
Severna obilaznica će, izvesno je, prvenstveno služiti preusmeravanju teškog teretnog saobraćaja, i neće pružati ostale razvojne mogućnosti koje bi grad dobio izgradnjom južne. Uz samu trasu Severne obilaznice nema postojećih, već samo planiranih radnih zona. Od početka istraživanja lokacije za kontaktnu tačku Severne obilaznice u odnosu na put Kragujevac – Batočina, njena pozicija se menjala više puta da bi kao konačna bila izabrana najnepovoljnija, koja je čitavih pet kilometara udaljena od postojećih radnih zona Strna žita i Ilićevo.
Rešavanje problema fabrika i naselja
Smatram da je Južna obilaznica morala biti izgrađena pre Severne. Pored preusmeravanja teškog teretnog saobraćaja, ona bi omogućila efikasnije snabdevanje i otpremu proizvoda iz više industrijskih i radnih zona do kojih svakodnevno stižu teretna vozila. Istovremeno bi podstakla razvoj dela grada onaj „preko Lepeniceˮ, koji decenijama trpi posledice loših saobraćajnih veza.
Glavno usko grlo nalazi se ispod Pivarskog parka, a njegovo rešavanje vidim u izgradnji Južne obilaznice i bulevara uz železničku trasu, od Pivare do Lekine bare. Kao razlozi za odustajanje od Južne obilaznice pominjani su problemi sa tunelom kroz Metino brdo, visoki troškovi i klizišta, kako na tom području tako i iznad „Zastavinogˮ kompleksa, prema Beloševcu. Iako su te prepreke stvarne, niko se nije bavio alternativnim trasama. Problemi na jednoj trasi nisu smeli da znače odustajanje od Južne obilaznice. Zbog svih navedenih razloga, ona mora biti prioritet svake buduće gradske vlasti.
Južna obilaznica prioritet je za funkcionisanje kompleksa „Fijat – Stelantisaˮ, „Zastave oružjaˮ i industrijske zone u Ilićevu. Kamioni u te komplekse dovoze materijal i komponente i odvoze gotove proizvode i to nije prolazni tranzit, već značajni deo transporta od kojeg zavisi cena i plasman proizvoda. S obzirom na položaj industrijskih zona u južnom delu grada, Severna obilaznica neće rešiti njihove višedecenijske saobraćajne probleme, niti će obezbediti transportne veze potrebne za njihov razvoj.
Planirana trasa Južne obilaznice predviđena Generalnim planom nije deo prstena velike obilaznice koja je u izgradnji. Ona se pre može posmatrati kao gradski bulevar koji služi industriji, ali ne kao obilaznica koja odgovara potrebama svih naselja sa te starne Lepenice.
Izmeštanjem kamiona sa Lepeničkog bulevara unapredila bi se bezbednost i poboljšala ekološka slika grada, koja će i dalje ostati loša uprkos izgradnji Severne obilaznice. Istraživanja Evropske komisije o drumskom saobraćaju i kretanju teretnih vozila kroz grad ukazala su na veliku izloženost riziku na gradskim raskrsnicama i prelazima. Na desetine saobraćajnih nesreće upravo u tom bulevaru su direktno povezane sa nepostojanjem obilaznice i dodatni su razlog da Južna obilaznica dobije prioritet. Pošto nije moguće istovremeno finansirati izgradnju obe obilaznice, potrebno je razmotriti privremenu obustavu radova na Severnoj i usmeravanje sredstava ka Južnoj, koja bi donela daleko veću korist gradu i privrednicima.
Manje kamiona duž Lepeničkog bulevara smanjilo bi izloženost stanovnika izduvnim gasovima i buci. Pri izboru redosleda izgradnje obilaznica nije se dovoljno vodilo računa o problemu koji će ostati nerešen: kamionskom saobraćaju duž Lepeničkog bulevara zbog potreba industrije u južnom delu grada.
Funkcionalan prsten oko grada
Tokom moje karijere urbaniste u Direkciji za urbanizam Kragujevac, 2015. godine izradio sam preliminarni predlog drugačije trase Južne obilaznice. Namera mi je bila da se povežu postojeće radne zone i naselja sa južne strane Lepenice, uz korišćenje već postojeće infrastrukture. Takav južni pravac, zajedno sa Severnom obilaznicom, činio bi funkcionalan prsten oko grada. Predlog podrazumeva trasu Južne obilaznice sa većim radijusom obuhvata, koja bi obezbedila bolje saobraćajne veze radnih zona u Ilićevu i kompleksa „Zastaveˮ, uz poseban krak kroz Erdeč, od ulazne kapije kompleksa Fijat -Stelantis.
Istovremeno bi se poboljšala povezanost južnih naselja, koja bi se našla unutar prstena obilaznice. Već izgrađena deonica ispod Košutnjaka mogla bi da se aktivira povezivanjem sa novom predloženom trasom. Time bi se izbegla dalja ulaganja u trasu usmerenu ka tunelu kroz Metino brdo, a postojeća saobraćajnica dobila bi širu namenu.
Važan deo mog predloga jeste pravac Ulice 9. maja, kao glavne saobraćajne kičme područja uz Južnu obilaznicu. Preko nje bi se na obilaznicu povezivali Pivara, Beloševac, Ždraljica, Bresnica i Trmbas.
Stanovnicima bi to olakšalo svakodnevno kretanje, a privredi pristup glavnim putevima. Bolji ulazi u naselja i izlazi iz njih značajno bi smanjili gužve prema gradskom jezgru i na spoju Kosovske ulice sa Lepeničkim bulevarom. Korist bi imala cela južna strana Lepenice: bolje veze naselja i fabrika, ali i prostor za nove poslovne, uslužne i proizvodne sadržaje.
Južna obilaznica oživela bi i pravce ka Grošnici i Dulenima. Bolja dostupnost učinila bi ta područja privlačnijim izletištima za sve Kragujevčane. Povezane obilaznice omogućile bi da se do njih stiže obodom grada, sa različitih strana, bez prolaska kroz gužve u gradskom jezgru. Time bi se rasteretile gradske ulice.
Ukoliko bude razumevanja za ovaj koncept, trasu sadržanu u Generalnom planu treba preispitati kroz studiju, a predloženu alternativu stručno proveriti. Ako se potvrdi njena opravdanost, treba je ugraditi u izmene Generalnog plana i planova generalne regulacije, jer trasa Južne obilaznice u važećim planovima ne nudi adekvatan i jasan strateški odgovor na potrebe naselja južno od Lepenice, niti industrijskih zona u njenom neposrednom okruženju. Ta pitanja treba rešavati kao povezane teme razvoja grada. Pripremu realizacije Južne obilaznice, eventualno i po mom predloženom konceptu, treba pokrenuti što pre: istražiti varijante i izraditi planove i projekte. Kragujevcu je pre svega potreban novi gradonačelnik koji bi razumeo značaj potrebe pokretanja Južne obilaznice, gradski menadžer koji bi predvodio stručni tim ka njenoj realizaciji. Taj tim ne mora nužno biti sastavljen od radnika iz javnih preduzeća, već može biti formiran kao posebna ekspertska grupa, angažovana za potrebe saradnje sa nadležnim ministarstvima i republičkim javnim preduzećima na ovoj temi.
Kragujevcu je potrebna južna obilaznica koja će rešavati stvarne saobraćajne probleme, rasteretiti grad i doneti korist građanima i privredi. Nastavak izgradnje severne ne sme da bude izbor samo zato što je njena realizacija jednostavnija i politički pogodnija ili pogodnija samo jednom privredniku, u odnosu na sve ostale kompanije u gradu. Zato treba preispitati opravdanost njene dalje izgradnje i usmeriti raspoloživa sredstva na pripremu Južne, uz prethodnu procenu troškova i ugovorenih obaveza. Već izgrađeni severni krak može da služi novoj industrijskoj zoni.
Piše: Aleksandar Rudnik Milanović, doktor arhitekture i nekadašnji direktor Direkcije za urbanizam
