Samo što je izašla iz štamparije i predstavljena javnosti, fotomonografija „U kontrasvetluˮ autora majstora fotografije iz Kragujevca Zorana Đorđevića dobila je nagradu za najlepšu knjigu „Zaharije Orfelinˮ na Međunarodnom sajmu knjiga u Novom Sadu. Monografiju su izdali kragujevački „Koraciˮ, a dizajn i grafičko oblikovanje uradio je Ivan Arsenijević.
Knjiga sadrži preko 280 fotografija na 370 strana, luksuzno je opremljena i obuhvata različite faze rada Zorana Đorđevića, kako je zvanično napisano, „od foto-reportaža koje svedoče o društvenim previranjima i predratnom vremenu osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka u Srbiji, preko uredničkog rada u odeljenju propagandne službe fabrike Zastava automobili, do zrelog umetničkog opusa nagrađivanog na međunarodnim fotografskim konkursima širom svetaˮ.
U monografiji dominiraju crno-bele fotografije i nastajale su u dugom periodu od 1977. do 2025. godine. Tekstualni deo knjige rađen je dvojezično – na srpskom i engleskom jeziku i sadržaj je plasiran u jedanaest poglavlja sa sugestivim nazivima: „Moglaˮ, „U kontrasvetluˮ, „Gradˮ, „Životˮ, „Mitingˮ, „Oblici i linijeˮ, „Portretiˮ, „Prirodaˮ, „Noćno svetloˮ, „Aktˮ i „Instaksˮ.
Inače, nagrada koju je Đorđević dobio na Novosadskom sajmu nosi ime po Zahariju Orfelinu, srpskom umetniku iz 18. veka koji je bio pisac, bakrorezac i izdavač, pa je svojim radom objedinjavao književnost, likovnu umetnost i grafički dizajn. Kao priznanje za najlepšu knjigu, ova nagrada „dodeljuje se izdanjima koja se izdvajaju po grafičkom oblikovanju, skladnom odnosu teksta i slike i ukupnom vizuelnom identitetu, afirmišući knjigu kao umetnički i autorski zaokruženo deloˮ.
Fotomonografija Zorana Đorđevića nije običan „album sa slikamaˮ, naprotiv, kroz nju možemo da pratimo društvena zbivanja u jednom dugom i veoma turbulentnom vremenu, tu su fotografije koje su same po sebi priče, psihološki portreti ljudi, urbani detalji koje obično oko posmatrača često ne zapaža, priroda i pejzaži u nekim nadrealnim stanjima…
Međutim, ono što je posebno vredno jesu ocene i komentari ljudi iz struke, likovnih i filmskih kritičara, teoretičara i istoričara fotografije, Đorđevićevih kolega – majstora fotografije.
Uz konstataciju da je Zoran Đorđević „jedan od najznačajnijih srpskih majstora crno-bele fotografije, likovni kritičar Dejan Đorić ističe:
– Đorđević istražuje stvarni svet, u fokus njegovog objektiva ulaze sasvim obični ljudi, ali on ne stvara nimalo obične fotografije. Opredelio se za „lajfˮ kao fotografski žanr, za preobražaj sirove stvarnosti u tonske gradacije, naglašava prostor, svetlost, senku i linearnost u kompoziciji. Njegov realizam zasnovan je i na elementima apstraktnog i znakovnog, na isticanju detalja i lokalnog, pa ga možemo odrediti i kao sintetičara, predstavnika čiste fotografske umetnosti. Pojedine fotografije ovog majstora nalik su filmskim kadrovima.
A Đorđevićev kolega, majstor fotografije i redovni profesor na Akademiji Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju Željko Đurić kaže da se „kod Zorana nazire uticaj svih dobrih škola i pojedinacaˮ, ali…
– On je izgradio svoju estetiku u dugom intervalu, pekao je zanat na tihoj vatri i sada u ovoj knjizi iznosi „sumu fotografijaˮ, osnovu za sve početnike i za ozbiljne majstor primer posvećenosti i ozbiljnosti. On kao da nam svojim linijama i putokazima uporno ukazuje da treba ustati, krenuti na svoj lični put, put koji je samo vaš i koji moramo da prođemo. Nekad je to tmuran i maglovit, često tajanstven, put koji se ne vidi od magle, nego se samo nazire, loveći usamljene trkače i ljude koji hitaju nekom svom postavljenom cilju.
Reditelj Milan Nikodijević rad Zorana Đorđevića opisuje kao „pisanje svetlomˮ i da je monografija Hadži Zorana (kaže da ga tako vodi u mobilnom telefonu) još jedan dokaz da slika govori mnogo više od reči.
– Njegovo oko usmereno je, pre svega, na čoveka u okruženju. Onako kako ih, i čoveka i okruženje, retko ili nikako ne primećujemo. Njegove fotografije su u detaljima za koje treba imati oko. Svetlost je tu da osvetli, zatamni, osenči, napravi kontrast. Da napravi svet po sebi. Usuđujem se da kažem, onako kako su taj svet stvarali stari fotografi koji su držali do sebe.
Maja Stanković, istoričarka umetnosti i recenzentkinja fotomonografije „U kontrasvetluˮ, kaže da je Zoran Đorđević „prošao kroz mnogo faza istraživanja na putu do najviših kvalifikacija i znanja u ovoj oblasti, a sve faze pratili su beskrajno strpljenje, pokušaji, promišnjanja, traženja, analize…ˮ
– Đorđević nas poziva da uronimo u pejzaž, u mrak, maglu, fizionomiju. Ume da nas zaokupi, iznenadi, uvede u prostore koji su nam bili pred očima, ali nismo znali da ih na način koji nam on sugeriše – vidimo, osetimo, dodirnemo. Analitičkog duha, dugo promišlja, ali brzo reaguje da bi u jednom savršenom trenutku spoja spoljašnjih okolnosti i stvaralačkog uzleta, izveo maestralnu završnicu. I najbanalniji prizor donosi otkrovenje, misao o spokoju, harmoniji, lepoti, ocenjuje Maja Stanković.
Imamo još jedno stručno viđenje fotomonografije „U kontrasvetluˮ i to od istoričara srpske fotografije Gorana Malića. On kaže da „Đorđevićeve fotografije istražuju teme otuđenosti u urbanom pejzažu, pri čemu autor koristi kontrast arhitektonske geometrije i ljudske figure. Grad nije prikazan kao mesto života, već kao prostor refleksije i unutrašnje potrage.
– Da li fotografija beleži stvarnost ili je preoblikuje u lični izraz? Đorđevićeve fotografije osciliraju između dokumentarnog i poetskog. S jedne strane, on je svedok otuđenosti, urbanog pejzaža – grad je tih, pusti prostori nagoveštavaju odsustvo života, arhitektura deluje postojano i nepromenljivo. S druge strane, način na koji on kadrira prizore, igra se svetlom i senkama i bira motive unosi snažan subjektivni pečat, pretvarajući prizore u poetske zapise. Grad nije samo poprište života, već i unutrašnje potrage – mesto kroz koje prolazimo, ali koje nas istovremeno oblikuje. Jednom je neko duhovito rekao da su fotografije Ežena Atžea „slike mesta zločina sa koga su se svi razbežali, osim fotografaˮ. Slična misao mogla bi se primeniti i kod Zorana Đorđevića, zaključuje Malić.
O AUTORU
„Ujedinioˮ fotografiju i film
Zoran Đorđević rođen je u Kragujevcu 1959. godine i po obrazovanju je diplomirani pravnik, ali stekao je i diplomu na Jugoslovenskom institutu za novinarstvo, odsek za novinsku fotografiju.
Sedamdesetih godina prošlog veka počeo je da sarađuje sa brojnim novinama širom tadašnje Jugoslavije. Od 1985. do 1995. godine radi kao urednik za fotografiju, film i video u sektoru propagande Fabrike automobila „Zastavaˮ, a potom je do 2015. urednik filmskoh i dokumentarnog pograma u Radio televiziji Kragujevac i predavač za film u Studentskom kulturnom centru. Sada rukovodi Agencijom za pružanje fotografskih usluga „Limijerov snopˮ.
Ima zvanje majstora fotografije Foto saveza Srbije, član je ULUPUDS-a i počasni član Društva za promociju analogne fotografije „Kadar 36ˮ u Zagrebu. Član je i Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Beogradu i jedan od osnivača Međunarodne organizacije filmskih kritičara.
Đorđević je dobitnik preko sto međunarodnih i domaćih nagrada na salonima umetničke fotografije, uključujući i republike bivše Jugoslavije, a od 2019. godine njegovi radovi su deo fundusa Narodnog muzeja u Kragujevcu.
