Prošlog petka okupila se generacija koja je maturirala 1971. godine. Bilo ih je 242 u generaciji, danas iz zemlje i inostranstva skup se umanjio za trećinu. Prepoznavali su se, pozdravljali, a seta i sentimentalnost osećali su se u svakom kontaktu. Bili su jedna srećna generacija kojima su se najlepše godine života poklopile sa najlepšim godinama Jugoslavvije. Generacija izuzetne Gimnazije, koja je iznedrila mnoge dobre i uspešne ljude.
Živeli su u varoši po meri, družili se u školi, na korzou, Domu omladine, sportskim terenima, igrankama… I posle 55 godina svega se rado sećaju.
Diplomirani pravnik, Snežana Lukić, bila je mnogo tužna jer više od pola odeljenja nije među živima. Pričala je o svojoj deci drugovima.
Bivši juniorski kadedski reprezantivac Jugoslavije u košarci, Dragan Milovanović, bio je sa kumovima Prokom i Mirkom. Sa njima je bio zajedno u odeljenju osnovne i srednje škole. Još nije prežalio što mu je zbog zabrane bavljanja košarkom od strane uprave KK Radnički izmakla medalja 1972. sa seniorskom reprezentacijom u Minhenu. Živeo je u Beogradu, bavio se raznim poslovima, planinarenjem i vožnjom bicikle. Već godinu dana skenira crno bele negative iz gimnazijskih dana, kada se aktivno bavio fotografijom.

– Ovo danas je baš uzbudljivo. Fantastično je naći se posle više od pola veka sa svojom školskom generacijom. Mnogih nema, ali osećam kao da se nismo rastajali. Znamo imena, znamo sve jedni o drugima. Pripadam jednom divnom Udruženju Kragujevčana u Beogradu, koje se sastaje dva puta mesečno. Njihove akcije, izložbe, tribine, dovode nam Kragujevčane iz našeg rodnog grada, a to smo čuli od glumice Gorice Popović, koja je ostvarila fantastičnu karijeru u pozorištu, na filmu i Akademiji.

– U Kragujevcu mi je uvek uzbudljivo. Minulih 55 godina je ceo ljudski vek! Danas vidim moju generaciju, koja je rasuta po zemlji i svetu. Kragujevac se vrlo promenio. Promene koje su se desile meni se ne sviđaju. Više volim kako je ranije bilo. Vidim da su mnoge stvari urađene na silu, investitorski, a ne po volji i želji građana. Ja to mogu da procenim. Ne živim ovde stalno, dolazim povremeno i vidim jasno, a ne zamagljeno, ocenio je urbanističke promene, glumac Branko Jerinić Slonče, koji je od 1976. stalni član beogradskog Narodnog pozorišta, a sada je u njemu i sin Pavle.
Oružar Zvonko Božović voli Kragujevac, ceo život je proveo u njemu, radio je u „Namenskoj” kao informatičar. Današnja prosveta mu se ne sviđa iz mnogo razloga. Tvrdi da nije bilo ovako u njegovom i školskom dobu njegove dece. Pod stare dane opet je sa oružarima i decom na ulici.
– Ima nas mnogo iz generacije koji smo jedni drugima kumovi – Dragana Stevanović, Popovski, Pantović, Slaviša Đorđević, Gagi i ja. Mi smo se družili, a druže se i naša deca. To mi je nešto najlepše i najvrednije u životu. Nismo se razlikovali po robnim markama patika i odela. Obišli smo pre nekoliko dana našeg jedinog živog legendarnog profesora hemije „Čamija”, priča Mirko Prokić.

Rade Stefanović Puša došao je iz Švedske na maturu. U svojoj karijeri kaže da je vozio nobelovce, predsednike, ministre… Kad god bi došao u Kragujevac obilazio je školske drugove Radeta Miletića, Nebojšu Milenkovića, Vladu Bradu… U Kragujevcu mu se ne sviđaju građevine koje su razrušile jezgro grada, nada se da neće nešto da naparave i na Đačkom trgu.
Profesorka na Mašinskom fakultetu Aleksandra Janković došla je sa željom da se ponovo vidi sa drugovima i drugaricama u njihovoj učionici. Razočarana je što je situacijom da je grad oduzeo pešačicma trotoare, koji su postali parkinzi. Zadovoljna je proslavom u restoranu „Jezero”, gde ih je razgalila muzika iz vremena njihove mature.
Po ustaljenom običaju svi slavljenici primljeni su u svečanu salu Gimnazije, gde su minutom ćutanja odali poštu preminulim profesorima i drugovima. Posetili su svoje učionice i grupno svratili u kafane, koje su postojale u njihovo đačko doba. Školsku biblioteku obnovili su kompletom knjiga antičkih filosofa.

Ove godine organizacioni odbor za proslavu imao je po dva člana iz svakog odeljenja, plus „jednog”- Vladu Đorđevića, iliti Vladu Bradu. On je sve njihove ranije proslave snimio kamerom i mogu se videti na Jutjubu.
Piše: Miloš Ignjatović
