Posle hapšenja u februaru, zbog navodne pronevere sindikalnih para, i pritvora u trajanju od gotovo šest meseci, doskorašnji lider Vojnog sindikata Srbije (VSS) Novica Antić vratio se u Kragujevac, gde živi sa porodicom. U međuvremenu je smenjen sa čela sindikata koji je rasturen i sveden na „statističku grešku”.
Optužnica protiv Antića do sada nije podignuta, ali jeste podignut njegov oprez, jer su, kako tvrdi, njegova porodica i on izloženi pritiscima, pretnjama i „orkestriranom” progonu.
– Optužnice nema, jer nema ni krivičnog dela. Radnje za koje smo mi iz sindikata osumnjičeni nisu krivična dela, niti je država uopšte mogla da se meša u unutrašnja pitanja sindikata. Ono za šta smo mi osumnjičeni je redovno poslovanje sindikata, koje je prolazilo kroz knjigovodstvo. Beskamatne pozajmice i određeni benefiti koji su davani članstvu nisu krivična dela. Ne vidim da postoji osnov da se uopšte pokreće ovaj postupak, niti da poreska policija uđe i vrši kontrolu sindikata kakvu je vršila, a to je tužilaštvo trebalo da spreči. U tome vidim zloupotrebu tužulaštva i poreske policije u vezi sa našim procesuiranjem. Detaljno o tome ne mogu da govorim, jer je istraga u toku i zatvorena je za javnost. Ako, ipak, dođe do suđenja, biće javno, a na tužiocu je da dokaže da smo krivi, a mi znamo da nismo.
Znate li ko vas je prijavio za navodnu proneveru?
– To je velika enigma. Nije jasno kako je uopšte poreska policija, mesec dana pre našeg hapšenja, došla u sindikat, imajući u vidu da sindikat nije poreski obveznik, niti postoji ijedna zakonska odredba koja propisuje nadležnost poreske policije da postupa prema sindikatu. Znači, neko je očigledno svesno zloupotrebio institucije ove države i tako je otpočeo postupak protiv nas.
Da li je cilj hapšenja bilo razbijanje VSS koji je do tada imao gotovo 7.500 članova?
– Mi smo ovde na delu imali jednu klasičnu metodologiju poslodavca na razbijanju sindikata. Kad se desilo hapšenje, poverenje u sindikat je naravno poljuljano. Kada nekog optužite za velike pronevere, upoznate sve zaposlene u Vojsci da je do toga došlo, ljudi sa pravom počnu da sumnjaju i tako je krenuo veliki odliv članstva. A sve je počelo već u januaru kada je Vojno-bezbedonosna agencija (VBA) krenula da pritiska naše članstvo i da radi operativne akcije na iščlanjenju. Mi smo zbog toga protiv njih podneli krivičnu prijavu Tužilaštvu za organizovani kriminal i pritužbu Zaštitniku građana. Nakon toga krenulo je slanje inspekcija kod nas i drugi pritisci, a onda su pribegli „radikalnim” metodama, dakle da izmisle nešto da nas uhapse. Posle hapšenja nas trojica smo pušteni odmah na slobodu, ali nakon žalbe tužoca, pod određenim pritiscima, ponovo smo uhapšeni generalni sekretar i ja, a zamenik predsednika i članovi Upravnog odbora sindikata su bili na slobodi. Pokušali su da se organizuju, da nastave da vode sindikat i da nas brane, ali u tih nekoliko dana su i oni naišli na ogromne pritiske od VBA koja ih je nezakonito presretali po auto-putevima, oduzimali pečate, vršila pritisak na njihove porodice itd. I onda je još pet kolega bilo pritvoreno, uglavnom ljudi iz UO, dakle nas ukupno sedam. Tada su uspeli da zamene kompletno rukovodstvo i da sada sindikat svedu na statističku grešku, više nema reprezentativnost.
Kome je smetao Vojni sindikat, koja godinama ukazuje na afere u Vojsci?
– Mi smo tražili odgovornost nadležnih zbog toga što su pucanje u kasarni uvežbavali članovi kriminalne grupe Veljka Belivuka, za pad helikoptera, kao i za pogibiju vodnika Dejana Stojkovića, ukazivali smo na kriminal u Vojsci, kritikovali vraćanje služenja vojnog roka… To je sve ono što je njima smetalo do te mere da je tadašnji ministar odbrane Miloš Vučević, iako je pravnik i zna da tako nešto ne sme da izjavi, rekao da – ako se on pita i ako se bude nešto pitao, sindikat u Vojsci neće postojati. I, evo, naravno, došlo je vreme da se on pita kao premijer. Podneli smo krivičnu prijavu i protiv generala Milana Mojsilovića zbog toga što je jedini u državi naredio prisilnu vakcinaciju protiv kovida zaposlenih u Vojsci, što je bilo protivustavno i nezakonito i time učinio zloupotrebu službenog položaja. On nam je to jako zamerio, pa je i on radio na ometanju sindikalnog delovanja i vršio pritisak na zaposlene da se iščlanjuju iz našeg sindikata. Napominjem i to da je u trenutku našeg hapšenja sindikat bio na korak do donošenja teksta prvog kolektivnog ugovora za zaposlene u Vojsci, koji nemaju apsolutno nikakva prava i najviše su ugroženi u javnom sektoru u pogledu prava i uslova rada.
Obraćali ste se nadležnim institucijama, da li su reagovale?
– Pokušali smo da se zaštitimo kroz institucije, podnošenjem krivičnih prijava i pritužbi Zaštitniku građana, a o svemu smo izveštavali našu sindikalnu centralu u Evropi, koja nam je u oktobru 2023. organizovala sastanak u Evropskom parlamentu sa predstavnicima komisije koja prati napredak Srbije i pridruživanje EU. I to nam je jako zamereno od strane vlasti.
Iz pritvora ste se obratili republičkoj javnoj tužiteljki Zagorki Dolovac, zatražili hitno postupanje, da joj „na zapisnik” u prisustvu Vaših advokata iznesete sva svoja saznanja o zloupotrebama u vrhu državnog aparata i u pravosuđu. Kakva su Vam očekivanja od tužiteljke koja još uvek nije odgovorila?
-Obavestio sam je da je neko izvršio krivično delo i rekao otprilike ko i tražim da sa njom razgovaram. Mislim na krivična dela koja su učinjena i protiv mene i protiv sindikata i druga krivična dela koja su se dešavala u sistemu odbrane i državi za koje ja znam. Reč je o najtežim krivičnim delima, sa elementima organizovanog kriminala. Ona na to ćuti mesecima, dozvoljava da ta organizovana kriminalna grupa zlostavlja mene i moju porodicu, da čini najteže moguće zloupotrebe, pa onda mogu da sumnjam da i ona učestvuje u tome.
Imaju li ti ljudi imena i prezimena, funkcije, ne iznosite to u javnosti?
– Ne mogu da budem direktan sa imenima zbog postupka, da ne napravim veću štetu nego što jeste. Imamo imena, funkcije svedoke, materijalne dokaze, sve to postoji, samo nemamo onoga koji će to da procesuira. Krajnji moj korak je, u slučaju da niko u državi na to ne bude reagovao, da uzbunim javnost i preduzmem druge mere da se zaštitim. Na mene samo još nisu pucali, sve su drugo probali. Možda će i to da urade ako nastave toliko da me mrze.
Krajem avgusta policija je ponovo pretresala Vašu porodičnu kuću, zbog porodične firme. Potom je Viši sud u Kraljevu Vašem bratu Vasu odredio pritvor do 30 dana. Ima li u njegovom slučaju optužnice?
– Nema još optužnice. Kontrolisane su tri firme koje su dovedene u vezu sa mnom i mojim bratom i to od strane poreske policije iz Novog Sada. Potpuno je jasno i u ovom slučaju da nema krivičnih dela. Jedna firma koja se vodi na mene i na moju suprugu je blokirana, a u drugoj koja se vodi na brata je poreska kontrola. Nemamo firmu od koje prihodujemo, ugasili su nam izvor egzistencije.
Kada ste nedavno krenuli u Jasenovac, na graničnom prelazu Batrovci Vašem bratu je oduzet pasoš. Zbog čega?
– Pošto smo vraćeni sa granice, moj brat je kragujevačkoj policiji dobio zapisnik kojim se pokreće postupak za oduzimanje putne isprave, koja mu je već oduzeta. Saznali smo da je neko iz Policijske uprave Kragujevac uneo zabranu izlaska iz zemlje bez ikakvog akta i obrazloženja zbog čega je to urađeno. Sud je o tome već odlučio, da on nema nikakvu izrečenu meru, pa onda – ko je taj ko je u policiji nešto tako naložio? Mi još uvek nemamo odgovor na to.
Da li je sve ovo deo „orkestriranog” progona Vas i Vaše porodice?
– Očigledno da jeste. Pritisci na mene i na moju porodicu ne prestaju, iako sindikat više ne postoji, a ja nisam ni politički aktivan. Ovo je poznat model obračunavanja sa ljudima koji nisu pod kontrolom, koji kritikuju, drugačije misle. To vodi iscrpljivanju i iznurivanju, da vam egzistencija bude ugrožena i da na kraju pokleknete i ućutite se.
Kakav je trenutno Vaš status u Vojsci Srbije ?
– Nezaposlen sam, vodim radni spor sa Ministarstvom odbrane zbog drugog otkaza u Vojsci od 1. avgusta 2023. Prvi otkaz sam dobio nezakonito 2019, pa me je Upravni sud vratio na posao. Sigurno neću da se vraćam u Vojni sindikat Srbije, niti ću se više baviti vojnim sindikalizmom. U Vojci sam imao najviše ocene i pohvaljivan, sve do sindikalnog angažmana. Do juče sam bio najbolji, a onda sam odjednom postao državni neprijatelj.
Antić kaže da je podneo više od 50 tužbi protiv elektronskih i štampanih medija, koji su poslednjih meseci „intezivno sprovodili orkestiranu kampanju njegove kriminalizacijeˮ. Demantovao je da je „ruski špijun”, ali je istakao da ima „velike prijatelje” u Rusiji, dobru saradnju sa veteranskim vojnim i policijskim udruženjima.
Razgovarala: Gordana Mirović
2 коментара
Bas si nevin.
Baš si BOTINA!