– Što se više glupost ponavlja, to više počinje da liči na mudrost
Volter
Bližio se kraj grozne 2024. i svi smo jedva čekali da najurimo to čudo i zaboravimo ga zauvek. Donela nam je više muke i zla nego čestite decenije pre nje, ali to je tako u životu i istoriji. Čestitost nikada nije bila na ceni. Rešismo čak i da pocepamo sve kalendare sa dokazima da je uopšte postojala ta grozna 2024. u našim životima, kao i naši životi u njoj.
U svom iskrenom razočaranju nismo stavili na ražanj sve prasiće kojima je to bila planirana budućnost. Radosna novogodišnja svinjska groktanja ispunjavala su šumadijsko prednovogodišnje predvečerje. Neki neobavešteni prasići su uzbuđeno groktali sudbonosne parole poput živeo post i jedite junetinu, zdravija je!
Tako to biva u životu, dok se jednima ne smrkne, drugima ne svane. Izgleda da niko ne ume tako da se raduje životu kao prasence koje iznenada umakne sa slavskog ražnja i da nam svima pokaže koliko je malo potrebno za sreću u životu. A mi, umesto da se radujemo, čini mi se utonuli u neko neobjašnjivo neraspoloženje i mrzovoljje i to u svom rodnom gradu, koji upravo ovih dana postiže sjajne rezultate u ekstremnoj zagađenosti vazduha.
Ipak, Beogradu, našoj voljenoj prestonici, svaka čast u ovoj disciplini. NJihovim građanima će se uskoro, verovatno, o trošku socijalnog i zdravstvenog osiguranja, ugrađivati filteri, bar u jedno plućno krilo, kako bi mogli da uživaju u svakodnevnom i svakojutarnjem udisanju svežeg smoga. Ukoliko rebalans budžeta omogući, nekim srećnicima će filtere protiv zagađenog vazduha ugrađivati u oba plućna krila i levi bubreg. Pretpostavljamo da će ovaj unosni posao dobiti neka privatna firma, bez tendera, koja se pre toga bavila malterisanjem fasada.
A o tome što smo u toku najurivanja stare i grozne 2024. bili toliko mrzovoljni i antiprasećeg raspoloženja, i to u svom najrodnijem gradu, ipak NEKO je mislio na nas obične i naše obično novogodišnje neraspoloženje. Taj NEKO je smislio genijalnu lokalno-kulturnu ideju – dovešće nam na svečano najurivanje 2024. veliku svetsku umetnicu J.K. da nam peva i da se svlači. I jedno i drugo, kažu, besplatno, iako su mnogi srpski gradovi to beslatno kategorički odbili. Mi se pravimo nevešti i kao verujemo u taj nenadani izliv muzičke humanosti.
Petnaest i više hiljada Kragujevčana je potpisalo peticiju protiv ove veštačke humanosti. Ali, taj NEKO koji je sve ovo smislio, njemu hiljade Kragujevčana, koji smatraju da je ovo kulturna katastrofa u gradu prvog srpskog knjaževskog teatra, ništa nije značilo. A zbog urođene skromnosti taj NEKO-organizator nigde se nije potpisao da mu bar znamo ime, prezime i funkciju, a to će trebati kada se jednog dana bude pisala KULTURNA ISTORIJA našeg rodnog nam grada.
Pred sam kraj nevaljale 2024. iz prestonice nam je stigla još jedna velika inovacija vaterpolo gradonačelnika: rešio je da ekspresno uništi sve trolejbuse u gradu, kao novogodišnji poklon Beograđanima koji ih sa zadovoljstvom i emocijama koriste još od daleke 1947, dakle punih 77 godina. Punih sedamdeset sedam godina ova divna i svima draga vozila čuvaju čist vazduh i disajne organe stanovnika belog grada, jer ne izbaciju otrovne, sagorele izduvne, kancerogene gasove. Kaže, uništiće ih tako da od njih neće ostati ni trole. Zašto?
E, to nikome nije jasno, a gradonačelnik ne voli da ga pitaju. Ni novinari, ni bilo ko, a posebno ne Beograđani. Trolejbusi se, inače, neće ukidati u mnogim velikim gradovima širom sveta. Naprotiv, koriste se danas u 43 zemlje naše planete. Voziće se i dalje trolejbusi u Berlinu, gde je daleke 1882. godine krenuo prvi trolejbus na radost građana. Voziće se trolejbusi i dalje u Cirihu, Ženevi, Milanu, Pragu, Bratislavi, Salcburgu, Lionu, Moskvi, Rigi, Talinu, Vankuveru, Sankt Peterburgu, Pekingu… ali samo ne više u našem dragom Beogradu.
Trolejbusi su tužni i očajni što neće moći da učestvuju u savremenim inovacijama koje se marketinški nazivaju dinamički red vožnje, što zapravo znači da se ne zna ni kad polazi ni kad dolazi vaš trolejbus ili bus, ako uopšte dođe.
Ovde je najveća inovacija našeg doba, što saobraćajne inženjere i eksperte niko ništa nije pitao. Očekuje se i sledeća inovacija – ukidanje Saobraćajnog fakulteta, a na njegovom mestu se može izgraditi prelepa višespratnica čiji se stambeni i poslovni prostor može lepo i skupo prodati. Naravno, podrazumeva se da je investitor privatnik koji više voli pare nego Beograd i to ume vrlo dinamično da voli.
Ipak, još jedna inovacija – karte nećete više kupovati, jer je gradski prevoz postao besplatan. Ali naš čovek ništa ne veruje gradonačelniku, iako je on doktor nauka i mnogo više zna od svih nas zajedno. Korisnici gradskog prevoza se mršte i u sebi mrmljaju čuvenu frazu: Samo je sir u mišolovci besplatan! Pod uslovom da je i mišolovka dinamična.
Ja imam inovativni predlog za nastupajuću trolejbusijadu na ulicama Beograda. Pre nego što uništimo sve beogradske čedne trolejbuse i bacimo ih na otpad, treba ih ofarbati u namanjićko plavo, čisto zbog zahvalnosti i emotivnog sećanja na sedamdeset i sedam godina njihovog postojanja. Pošto je to farbanje obiman posao, putnicima u gradskom saobraćaju biće podeljene kutije sa plavom farbom i po jedna četka, koliko da se ovog posla, bez tendera, ne dokopa neka privatna, tek osnovana firma.
Dakle, FARBANJE MOŽE DA POČNE, AKO VEĆ NIJE!
PIŠE: Petar Stefanović