Mikroekonomija potiče od grčkih reči micros (mali) i oikonomia (privreda), što bi u prevodu značilo izučavanje pojedinačnih ekonomskih pojava, veličina i odnosa vezanih za pojedince i preduzeća. Prema tome, mikroekonomija proučava privredne subjekte (domaćinstva i preduzeća) sa stanovišta troškova proizvodnje, formiranja i raspodele profita i akumulacija, formiranja cena, proizvodnje i distribucije roba i usluga, pojedinačna tržišta, individualnu štednju i akumulaciju, životni standard i ličnu potrošnju itd. Iz ovog proističe da su domaćinstva i preduzeća osnovni privredni subjekti u poslovanju i potrošnju u svim oblicima privređivanja.
Što bi rekli, mikroekonomija je „disciplina“ koja proučava tržište između dva subjekta, domaćinstva i preduzeća, a samo tržište se reguliše na osnovu ponude i potražnje. Tako se, između ostalog, formiraju cene na tržištu. U cenu se uračunava i dobit, pa tako da bi neko preduzeća ostvarilo dobit ono mora da proda određeni broj svojih proizvoda, a ako naplativost tih proizvoda ne bude sto posto, onda to preduzeće dolazi u probleme – ili će poslovati sa gubitkom do naplativosti svojih proizvoda ili će podizati cenu da bi tu nenaplativost kompenzovala. Ovde pričamo o otvorenom tržištu.
Međutim, na tržištu gde u nekom delu vlada monopol, tada zakoni otvorenog tržišta padaju u vodu i potrošači su u „nemilosti“ monopoliste, koji može da radi šta mu se prohte, naročito ako je to preduzeće u državnom vlasništvu.
„Monopol je tržišna struktura u kojoj tržištem ili industrijom dominira jedan dobavljač određene robe ili usluge. Pošto monopoli nemaju konkurenciju, oni teže da prodaju robu i usluge po višoj ceni.“
Svi mi, potrošači električne energije, neprijatno smo iznenađeni objavom koja je izašla u medijima da su „kragujevačka „Energetika”, Gradska uprava Kragujevac i „Zastava oružje” i dalje na listi 20 najvećih dužnika prema Elektroprivredi Srbije. Od svojih 20 najvećih dužnika, na dan 25. oktobar 2024. godine, EPS potražuje nešto više od 23,3 milijarde dinara, a od toga od preduzeća na teritoriji Kragujevca 3,23 milijarde.
Najveći dug prema EPS-u iz Kragujevca ima „Energetika”, koja se nalazi na trećem mestu liste 20 najvećih dužnika, od koje se potražuje nešto više od 2,4 milijarde dinara. Gradska uprava Kragujevac Elektroprivredi Srbije dužna je blizu 483,4 miliona dinara i time zauzima 13. mesto na listi. Na 16. poziciji liste najvećih dužnika EPS-u je „Zastava oružje”, kompanija od koje EPS potražuje nešto više od 334,9 miliona dinara.“
EPS je monopolističko preduzeće na tržištu u Srbiji i građani su priniđeni da električnu energiju nabavljaju samo od njega, tako da na formiranje cene električne energije utiče najviše „volja” monopoliste kako će upravljati tim delom tržišta. Normalno je da svi korisnici električne energije plaćaju njenu „tržišnu vrednost” neopterećenju dugovima koje monopolista dopušta pojedinim preduzećima. Ukoliko neko ne plaća, biće utužen i u slučaju neplaćanja biće mu uskraćeno korišćenje električne energije.
Tako bi trebalo da bude, ali u praksi vidimo da je sve drugačije. Samom objavom EPS-a zaključuje se da svi subjekti na tržištu, domaćinstva i preduzeća, nisu u ravnopravnom položaju. Naime, ukoliko neko domaćinstvo ili neka preduzeća ne plaćaju električnu energiju država je beskrupulozna prema njima – odmah idu tužbe, suđenja, izvršitelji i naplata, ili isključenje za one koji nemaju da plate. Sa druge strane, pojedinim preduzećima i lokalnim samoupravama se dozvoljava da decenijama ne plaćaju potrošenu energiju.
„Neko“ će onda da izađe na televiziju i objasni da je u Srbiji najjeftinija cena struje u Evropi, ali će da prećuti koliko država plaća subvencija EPS-u i šta bi moglo da se uradi od tih subvencija. Neće objasniti koliko bi se škola, obdaništa, bolnica itd moglo renovirati ili napraviti od tih subvencija, već će objasniti da je zbog lošeg rada, tj nesposobnog kadra u EPS-u neko podneo ostavku (na primer, najčuveniji vlasnik pečenjare u Srbiji) i da više neće moći tako da se neodgovorno vodi to preduzeće.
A realnost je totalno drugačija i surova, jer se nesposobni pojedinci, nesposobni kadrovi menjaju na odgovornim funkcijama u EPS-u i tako ga urušavaju, vode ga zacrtanim putem da od njega naprave najvećeg gubitaša i da ga onda „raščerupaju” u privatizaciji.
A dotle, a i nakon toga, obični građani će plaćati dugove najvećih gubitaša cenom struje i subvencijama iz budžeta jer „On“ je nama maćeha, a njima majka.
